Umro Stane Krstulović, Hajdukov centarfor iz legendarne 1950. godine

 U Splitu je noćas preminuo Stane Krstulović, legendarni igrač Hajduka i centarfor "bijelih" iz utakmice sa Crvenom zvezdom 1950. godine, kada je osnovana Torcida. Krstulović je u 83. godini stradao u prometnoj nesreći, ali ostaje vječna uspomena na slavne hajdučke dane njegove generacije.  

Krstulović je s Hajdukom osvojio prvenstvo bez poraza, a evo što je o njemu zapisano u knjizi “1950. - godina Hajduka i Torcide”, u čijem je nastajanju sudjelovao:

"Stane Krstulović rođen je 17. lipnja 1929. godine i u onom povijesnom dvoboju Hajduka i Crvene zvezde (2:1), koji je odlučivao o prvaku 1950. godine bio je najmlađi prvotimac “bijelih”. Igrao je na mjestu centarfora, a sudjelovao je i u akciji kod pobjedonosnog gola. Nakon njegova nabačaja Vidjak je spustio loptu na nogu Broketi, a ovaj je s 20 metara kao iz topa zabio u rašlje.

Krstulović s posebnim oduševljenjem priča o toj tituli, ali ipak kao utakmicu svog života ističe onu ključnu za osvajanje prvenstva 1952. godine, kada je Hajduk u odlučujućoj utakmici za prvaka pobijedio Lokomotivu u Zagrebu sa 4:2. Postigao je tada Krstulović hat-trick, a u Splitu je na željezničkoj stanici hajdukovcima priređen doček kakav se ne pamti. Navijači su svoje junake na ramenima nosili kroz grad.

Početak njegove nogometne priče vezuje se uz 1947. godinu i utakmicu Realke, koju je pohađao, i Klasične gimnazije na Starom placu, nakon koje ga je zapazio Frane Matošić i pozvao da se priključi Hajdukovim treninzima.

Za prvu momčad debitirao je 15. svibnja 1949. godine protiv Ponziane iz Trsta (ona je igrala u jugoslavenskoj ligi, a Triestina u talijanskoj). Hajduk je pobijedio 5:1, a Krstulović je postigao gol. On je bio ljubimac barba Luke Kaliterne…

- Ja sam se uvijek pomalo držao sa strane. Da nije bilo barba Luke, ne bi bilo ni mene. Forsirao me u momčadi. Centarfori su bili Vidjak i Andrijašević, a on je mene iz juniora ubacio u vrh napada. Morao je maknuti Vidjaka na krilo, a Andrijaševića u rezervu – ispričao je Krstulović.

Za Hajduk je igrao sve do 1958. godine, odigravši 305 utakmica, u kojima je zabio 119 golova.

Nakon što je četiri godine proveo na mjestu centarfora, Stane je vraćen u obranu na mjesto centarhalfa, na poziciju za koju je po završetku karijere govorio da mu je najbolje odgovarala. Nakon izuzetno uspješnih godina u bijelom dresu, Krstulović je odigrao tri sezone u RNK Splitu.

Upravo je kao zadnji čovjek obrane odigrao još jednu od važnijih utakmica u karijeri. Prvoligaški gradski derbi Hajduka i Splita iz zadnjeg kola prvenstva 1957./58. pamti se po slici na kojoj se pozdravljaju dva brata, dva kapetana, Stane i Boris Krstulović, s tim da su obojica igrala na mjestu centarhalfa, Stane za Hajduk, a Boris za Split. Utakmica je završila rezultatom 2:2, a Stane je zabio jedan gol za “bijele”.

Kasnije će Krstulović biti među zaslužnim igračima koji su nositelji zlatne Hajdukove kapetanske trake.

Iako je deset puta sjedio na klupi za rezerve reprezentacije Jugoslavije, Krstulović nije nastupio niti minute. No, ubilježio je nastup za reprezentaciju Hrvatske i to 12. rujna 1956. godine, kada je svladana Indonezija sa 5:2. U toj utakmici postigao je jedan zgoditak.

Po završetku igračke karijere u kojoj je osvojio tri prvenstva Jugoslavije (1950., 1952. i u sezoni 1954./55.), Krstulović je 40 godina radio kao nastavnik u osnovnoj školi Vinko Paić Ožić. Paralelno s igračkom karijerom on je završio za nastavnika povijesti i zemljopisa, s tim da je uglavnom predavao povijest.

Krstulovića se pamti kao dobrog čovjeka i pomalo netipičnog nogometaša, koji se nakon karijere nije eksponirao i nije ostao raditi u nogometu. Nakon odlaska Hajduka sa Starog placa sasvim je prestao odlaziti na utakmice”.

Matošiću sam govorio "vi"

"Mi mlađi igrači poštivali smo starije tako da sam ja Frani Matošiću govorio 'vi', iako smo skupa igrali. A o autoritetu Luke Kaliterne dovoljno je reći da su ga svi igrači zvali 'barba Luka' , pa će svima odmah biti jasno koliko ga se poštivalo".

Geza i ja smo spavali u mriži

"Vozili smo se feraton, drugin razredon. Prvi razred je bija za šest ljudi i bili su mekani sicevi. Ovako nas se stiskalo osan u kupeu, četiri na jednu, četiri na drugu stranu. Ja bi lega gori u mrižu di su kuferi. To je bila patnja, do Skopja dva i po dana. Ako ja iden u mrižu već bi ih ostalo pet, ako je bija Geza on bi na drugu stranu lega u mrižu, pa su ostali mogli kako-tako ispružit noge» - ispričao je Stane Krstulović.