Split1912 je napisao/la:

Umro Stane Krstulović, Hajdukov centarfor iz legendarne 1950. godine
U Splitu je noćas preminuo Stane Krstulović,legendarni igrač Hajduka i centarfor "bijelih" iz utakmice sa Crvenomzvezdom 1950. godine, kada je osnovana Torcida. Krstulović je u 83.godini stradao u prometnoj nesreći, ali ostaje vječna uspomena na slavnehajdučke dane njegove generacije.
Krstulović je s Hajdukom osvojio prvenstvo bez poraza, a evo što je onjemu zapisano u knjizi “1950. - godina Hajduka i Torcide”, u čijem jenastajanju sudjelovao:
"Stane Krstulović rođen je 17. lipnja 1929. godine i u onom povijesnomdvoboju Hajduka i Crvene zvezde (2:1), koji je odlučivao o prvaku 1950.godine bio je najmlađi prvotimac “bijelih”. Igrao je na mjestucentarfora, a sudjelovao je i u akciji kod pobjedonosnog gola. Nakonnjegova nabačaja Vidjak je spustio loptu na nogu Broketi, a ovaj je s 20 metara kao iz topa zabio u rašlje.
Krstulović s posebnim oduševljenjem priča o toj tituli, ali ipak kaoutakmicu svog života ističe onu ključnu za osvajanje prvenstva 1952.godine, kada je Hajduk u odlučujućoj utakmici za prvaka pobijedioLokomotivu u Zagrebu sa 4:2. Postigao je tada Krstulović hat-trick, a uSplitu je na željezničkoj stanici hajdukovcima priređen doček kakav sene pamti. Navijači su svoje junake na ramenima nosili kroz grad.
Početak njegove nogometne priče vezuje se uz 1947. godinu i utakmicuRealke, koju je pohađao, i Klasične gimnazije na Starom placu, nakonkoje ga je zapazio Frane Matošić i pozvao da se priključi Hajdukovim treninzima.
Za prvu momčad debitirao je 15. svibnja 1949. godine protiv Ponzianeiz Trsta (ona je igrala u jugoslavenskoj ligi, a Triestina utalijanskoj). Hajduk je pobijedio 5:1, a Krstulović je postigao gol. Onje bio ljubimac barba Luke Kaliterne…
- Ja sam se uvijek pomalo držao sa strane. Da nije bilo barba Luke,ne bi bilo ni mene. Forsirao me u momčadi. Centarfori su bili Vidjak i Andrijašević,a on je mene iz juniora ubacio u vrh napada. Morao je maknuti Vidjakana krilo, a Andrijaševića u rezervu – ispričao je Krstulović.
Za Hajduk je igrao sve do 1958. godine, odigravši 305 utakmica, u kojima je zabio 119 golova.
Nakon što je četiri godine proveo na mjestu centarfora, Stane jevraćen u obranu na mjesto centarhalfa, na poziciju za koju je pozavršetku karijere govorio da mu je najbolje odgovarala. Nakon izuzetnouspješnih godina u bijelom dresu, Krstulović je odigrao tri sezone u RNKSplitu.
Upravo je kao zadnji čovjek obrane odigrao još jednu od važnijihutakmica u karijeri. Prvoligaški gradski derbi Hajduka i Splita izzadnjeg kola prvenstva 1957./58. pamti se po slici na kojoj sepozdravljaju dva brata, dva kapetana, Stane i Boris Krstulović,s tim da su obojica igrala na mjestu centarhalfa, Stane za Hajduk, aBoris za Split. Utakmica je završila rezultatom 2:2, a Stane je zabiojedan gol za “bijele”.

Kasnije će Krstulović biti među zaslužnim igračima koji su nositelji zlatne Hajdukove kapetanske trake.
Iako je deset puta sjedio na klupi za rezerve reprezentacijeJugoslavije, Krstulović nije nastupio niti minute. No, ubilježio jenastup za reprezentaciju Hrvatske i to 12. rujna 1956. godine, kada jesvladana Indonezija sa 5:2. U toj utakmici postigao je jedan zgoditak.
Po završetku igračke karijere u kojoj je osvojio tri prvenstvaJugoslavije (1950., 1952. i u sezoni 1954./55.), Krstulović je 40 godinaradio kao nastavnik u osnovnoj školi Vinko Paić Ožić. Paralelno sigračkom karijerom on je završio za nastavnika povijesti i zemljopisa, stim da je uglavnom predavao povijest.
Krstulovića se pamti kao dobrog čovjeka i pomalo netipičnog nogometaša,koji se nakon karijere nije eksponirao i nije ostao raditi u nogometu.Nakon odlaska Hajduka sa Starog placa sasvim je prestao odlaziti nautakmice”.
Matošiću sam govorio "vi"
"Mi mlađi igrači poštivali smo starije tako da sam ja Frani Matošićugovorio 'vi', iako smo skupa igrali. A o autoritetu Luke Kaliternedovoljno je reći da su ga svi igrači zvali 'barba Luka' , pa će svimaodmah biti jasno koliko ga se poštivalo".
Geza i ja smo spavali u mriži
"Vozili smo se feraton, drugin razredon. Prvi razred je bija za šestljudi i bili su mekani sicevi. Ovako nas se stiskalo osan u kupeu,četiri na jednu, četiri na drugu stranu. Ja bi lega gori u mrižu di sukuferi. To je bila patnja, do Skopja dva i po dana. Ako ja iden u mrižuveć bi ih ostalo pet, ako je bija Geza on bi na drugu stranu lega umrižu, pa su ostali mogli kako-tako ispružit noge» - ispričao je StaneKrstulović.