20:45 Torino, Italija - Ceska
veceras oko 22:40 ce vjerojatno pasti zastor na karijeru Michala Bileka na klupi ceske reprezentacije. Po petanesti put smaknuce nece prezivjeti. Cak ni on nije toliko sretan
Bilek je postao selektorom u kasnu jesen 2009, nakon nevidjene katastrofe u kvalifikacijama za SP 2010. Postavljen je ne kao bog zna kakav strucnjak (ima double sa Spartom 2007 - nije to bas senzacionalni uspjeh), vec kao dio spartanske klike oko tadasnjeg predsjednika Saveza Ivana Haseka. Bilek je Hasekova generacija, skupa su igrali desetak godina u Sparti osamdesetih, skupa u reprezentaciji i nije bilo nista logicnije nego da Bilek postane produzena Hasekova ruka na klupi A selekcije
u medjuvremenu je Hasek otisao iz Saveza, ali Bilek je nekako prezivio sve kadrovske bure nakon toga. Usprkos cetiri godine losih rezultata, lutanja s momcadi, taktikom, cetiri godine isprika, opravdanja i obecanja "sljedeci put ce biti bolje. Vjerujte mi. Na dobrom smo putu". Dobar put nikako da naidje. Javnost ga je nakon pola godine otpisala, stadioni grme "Bilek ven!" (Bileku, odlazi), svaka utakmica, bilo prijateljska ili sluzbena mu je zapravo bila kvalifikacijska. Bilek je tvrdoglav, sutljiv, pomalo mutav tip koji ne zna sto je samokritika. Prati ga i potpuni nedostatak karizme i sposobnosti uvjeriti sugovornika u ono sto prica.
Prica o Bileku na klupi je i prica kako jedan mediokritet nakon svakog mediokritetskog rezultata kupi novih pola godine mira na klupi. Odigras tih pet utakmica godisnje, jednu dobijes, dvije remiziras, dvije izgubis - ah, sto cemo sad, bit ce bolje drugi put, treba nam vremena. I dok se ne snadjes, prodje cetri godine. Gdje si bio, sta si radio cetri godine? Nista
tek u petoj utakmici na klupi je zabiljezio prvu pobjedu. Kvalifikacije za Euro 2012 je poceo sokantnim domacim porazom od Litve. Dvije pobjede od 2:0 protiv Lihtenstajna su prezentirane kao fantastican uspjeh, nova zora ceskog nogometa. Popio je cetri komada od Hrvatske u Puli - vjerovali ili ne, Ceska NIKADA prije nije primila cetri gola na jednoj utakmici. U skupini za EP je prosao u baraz zahvaljujuci ocajnoj konkurenciji (Litva i Skotska), s tim da mu je za uspjeh nad Skotima bila potrebna sudacka pomoc (izmisljen penal za Cesku u 90. minuti za konacnih 2:2 u Glasgowu). U playoffu je rutinski prosao preko neiskusnih Crnogoraca. Slijedilo je sest mjeseci lutanja do Eura. Bijes cijele javnosti je izazvalo njegovo produzivanje ugovora
prije EP. Tvrdoglavo je inzistirao na svojim igracima i svojoj taktici, sve ce kao sjesti na svoje mjesto kad bude trebalo dok ga Rusi nisu pregazili 4:1 u prvoj utakmici i isprdali i njega i cijelu mu ekipu. Onda je preko noci odustao od samog sebe, promijenio pola momcadi i nekako se provukao protiv Grka s igracem vise. Potom je dobio histericne Poljake u utakmici gdje su Poljaci mogli izgubiti daleko vise od Ceha, te se ni kriv ni duzan se nasao u cetvrtfinalu EP

. Proglasen je za trenerskog genija, a sam je (logicno predosjecajuci buduce nevolje) trubio svuda okolo da je u stvaranju momcadi najbitniji kontinuitet. To jest, Bilek na klupi
slijedile su nove kvalifikacije, a rezultata, igre i golova nigdje. U gostima su sposobni odigrat nulu s dobrim dijelom europskih momcadi srednje i vise srednje klase, ali problem je u tome sto s njima odigraju nulu i kod kuce. S deset remija 0:0 se ne odlazi na velike turnire. U ovim kvalifikacijama su doma pobijedili samo Maltu (do 60. minute je bilo 1:1). Cinilo se da mu nema spasa prosle jeseni, nakon jos jednog loseg ulaska u kvalifikacije. Onda ih je u studenom cekala doma prijateljska sa Slovacima, dobio je ultimatum da mora pobijediti i tu ga je opet poljubila sreca, jer postoji li reprezentacija koja je sklonija kurcobolji u prijateljskim utakmicama od Hrvatske, onda je to bas Slovacka. Dobilo se glatko 3:0 i Bilek je kupio mir na klupi jos nekoliko mjeseci. Da se obruc steze i da vise nema spasa, pokazala je domaca utakmica s Dancima, koji su ih pregazili s 3:0 usred Praga. Tada se pocelo baratati s matematikom visokih brojeva, te "mora nam jednom krenuti, jos nista nije izgubljeno, bit cemo pravi kad bude najpotrebnije". Domacih 0:0 s Talijanima je ocijenjeno kao uspjeh (bili su i blizi pobjedi), ali Talijanima nije to ni bila neka bitna utakmica, odigrali su to u stilu leggero, vec samo pocetak ciklusa koji je kulminirao nastupom na Kupu konfederacija u Brazilu
poceo je jesenski ciklus i odmah neocekivana samarcina protiv Armenije. Mjehur od sapunice se rasplinuo i pocela je igrati teorija: sve tri pobjede do kraja (gostuju sva tri puta: kod Talijana, Bugara i Maltezana). U medjuvremenu su ga ocito otpisali u Savezu (predsjednik saveza je rekao da vise ne vjeruje ni u ulazak u baraz). Ceka se samo kraj utakmice
Na 0:0 bi mogao veceras odigrati bez vecih problema, da ne igra s Italijom koja vecerasnjom pobjedom osigurava Brazil. Talijanci ce ovo odigrati na 120 posto zelje i mogucnosti. Nikome se odlazak u Brazil ne osvaja u nekakvoj Sofiji
[uredio ian wright - 10. rujna 2013. u 11:43]