Momci, ekipa, prijatelji...slabo sam spavao. Non stop razmisljao o tekmi, igracima, nama navijacima....
ima nesto u tome svemu sto mi se jako svida - sto po nasim novinama nema niti naslova (ili ih ja ne vidims srecom) tipa "pocijepat cemo ih, prolazimo lagano, setnja u polufinalu"... ili "lako cemo sa Francuzima u finalu"... nista. Ko da je danas neka prijateljska tekma. Evo i novine ne rade neki pritisak na nase, sto po meni djeluje pozitivno na nase igrace. Sto mislite kako je njima? nisu spavali pol noci, probude se, pa ujutro se gledaju i kazu jedni drugima idemo li danas dat sve od sebe? Naravno!...
a ja se probudim tako u pol noci, setam stanom, vidim dres na stolici, vaterpolsku kapu, odsetam se do svoje djece, spavaju ko kamen, poljubim svako dijete i pustim suzu, mislim si dico moja, ako danas dobijemo igramo u nedjelju, plakat ce vam tata ko 2001. godine... (Wimbledon)....
samo da odigraju muski, da imaju sretnu nogu...uh momci...
steze me sve u zelucu, ne mogu jesti.
ali mi je drago citat sve komentare, vidim i drugima nije bolje ..........
.