12:21 tik tak tik tak tik tak tik tak tik tak tik tak tik tak............

Idemo vidjeti kako su se Urugvajci 1950. u finalu  obračunali sa favoriziranim protivnikom koji ih je podcjenjivao. Tekst je inače izašao ima oko 20-ak godina, a napisao ga je legendarni Zvonimir Magdić Amigo. “Urugvajac, onaj pedestih, bio je jak na lopti. Delikatan u kombinatorici. Ali nabijen jednim čudesnim indijanskim napitkom: garra charrua. Charrua je hrabro indijansko pleme, garra je borba, krvava borba do istrebljenja. S tim tobolcem, s takvim strijelama Urugvaj se postavio protiv Brazilaca. Bili su teži djelovali su tromije, ali njihova bedra, koja su ljeskala na zimskom suncu (+35), odavala su muževnost. Gard im je bio Ahilovski. Sunčan. Bili su blizu Apolonu. I kad je počelo, njihov mir, samopouzdanje, digli su odmah suknjicu brazilske lepršavosti. Bio je to balet. Ali ovi “Urusi“, machosi prvog reda, požudno su čekali na njihove piruete....“ 

Idemo i mi danas ovako hrabro protiv Engleza pa što bog dade i sreća junačka.

I došla je srijeda, nadam se da će nam ostati u dobrom pamćenju.

Molim laganu pobijedu, ne bih podnio ponovno jedanesterce gledat.

znači došao je taj dan, polufinale sp-a, nogometnog, kako to nestvarno zvuči, bila bi rutina da se radi o rukometu ili vaterpolu, ali ovo je drugi put u povijesti, drugi put u pet nastupa, heeeej

utakmica u 20, sutra običan radni dan ... pa ko preživi

Ako pobjede, predviđam bolovanja...

Momci, ekipa, prijatelji...slabo sam spavao. Non stop razmisljao o tekmi, igracima, nama navijacima....

ima nesto u tome svemu sto mi se jako svida - sto po nasim novinama nema niti naslova (ili ih ja ne vidims srecom) tipa "pocijepat cemo ih, prolazimo lagano, setnja u polufinalu"... ili "lako cemo sa Francuzima u finalu"... nista. Ko da je danas neka prijateljska tekma. Evo i novine ne rade neki pritisak na nase, sto po meni djeluje pozitivno na nase igrace. Sto mislite kako je njima? nisu spavali pol noci, probude se, pa ujutro se gledaju i kazu jedni drugima idemo li danas dat sve od sebe? Naravno!...

a ja se probudim tako u pol noci, setam stanom, vidim dres na stolici, vaterpolsku kapu, odsetam se do svoje djece, spavaju ko kamen, poljubim svako dijete i pustim suzu, mislim si dico moja, ako danas dobijemo igramo u nedjelju, plakat ce vam tata ko 2001. godine... (Wimbledon)....

samo da odigraju muski, da imaju sretnu nogu...uh momci...

steze me sve u zelucu, ne mogu jesti.

ali mi je drago citat sve komentare, vidim i drugima nije bolje ..........

Zbog svojeg posta završio sam kao Vukojević, samo bez ponuda za posao.