Što se tiče tekme, nema se tu kaj puno za reći, odlično smo prošli na kraju kako smo izgledali. Dalić jako podcjenjuje Roga, a dečko igra sasvim OK, zna napraviti faul kad treba, može trčati do besvijesti, dosta je taktički potkovan, spasio je karijeru odlaskom u Cagliari (kakav god da je, klub je gornji dio donjeg dijela tablice, dakle 12-13 mjesto, nije neka ludnica, ali je za znatan broj klubova u kojima igraju naši igrači vrhunska momčad). Što se tiče sreće, ona je jako bitna, evo par primjera. Da Vida nije zabio Ludogorecu u 97. minuti, mislim da Čačić više nikad nigdje ne bi bio trener, Mamić bi ga vjerojatno ubio golim rukama. Dalje, taj isti Čačić je bio maltene najbolji izbornik grupnog dijela Eura u Francuskoj, ali jebiga, kao prvoplasirani smo za nagradu dobili Portugal, koji je prošao skupinu sa Mađarskom i još takvim nekim kao trećeplasirani s tri remija i golovima u zadnjim minutama. Tog istog Portugala smo nadigrali, Vida je imao 2 ogromne šanse glavom i ispali u 117. minuti nakon kaj smo pogodili stativu individualnom greškom Strinića koji je izgubio loptu debelo na polovici Portugala, akd smo napadali valjda s 8 igrača i u kontri dobili gol, a i još smo nakon toga imali 2 šanse (onaj udarac Vide u 121. koji je prošao centimetar kraj gola). Nakon toga smo cijele kvalifikacije igralo promjenjivo, imali smo valjda 5 puta priliku zacementirati plasman i na kraju smo uspjeli da sterilni Island bude prvi i da moramo dobiti Ukrajinu da bi uopće izbjegli najgore drugo mjesto. Dolazi Dalić, u prvom poluvremenu ni sami ne znamo kako smo preživjeli, poslije zabijamo i idemo na Grčku koju smo razbili, valjda najbolja tekma repke u zadnjih 10 godina. Na SP igramo odlično s Nigerijom, Argentinu razbili iako je i tu bilo sreće kod 0-0 kad su fulali prazni gol, dakle lako se već u nekoliko primjera moglo dogoditi da utakmica ode u skroz drugi smjer. S Danskom mučenje, ali i tu smo bili malo bolji, ali da smo ispali na penale (a ekipa koja fula 2 rijetko pobjeđuje, ne javlja se ludi Subašić svaki put), bila bi izgubljena generacija, Modrić izdajica, bezmudaš i Mamićev potrčko a ne zlatna lopta, ponekad je vrlo tanka granica uspjeha u nogometu. Da su Englezi zabili 2-0 prvo poluvrijeme (onaj promašaj Keana je gotovo nemoguće objasniti), s onakvom igrom nema teorije da bi dobili, drugo poluvrijeme i produžeci su bili perfekcija nogometa, ali pitanje je što bi bilo. A i da su nama Englezi izjednačili onakvim golom kakav je Perišić zabio (onaj visoki đon), dan-danas bi pričali o krađi. Dakle, niti je Čačić takva neznalica, niti je Dalić genijalac, oboje su prosječni treneri koji su dobili priliku voditi valjda najbolju generaciju u povijesti, samo je Dalića sreća malo više pomazila u ključnim trenucima, ali nitko ne može reći da nismo igrom na prvenstvu zaslužili drugo mjesto, kak smo možda i zaslužili u Francuskoj na Euru, ali nije se poklopilo...