Nije bitna jel se omalovažava uspjeh, valjda ništa osim zlata ne vrijedi. To znači da je najveći broj navijača sezonskih dok traje euforija predvođenja medijima i dobijemo realnu sliku broja navijača koji prate nogomet za vrijeme HNL-a. Tim više neku objektivnu sliku zašto su nam stadioni poluprazni, zašto se ne ulaže u sport, zašto se dobiva 10-ak puta manje novca nego u kulturu, zašto političarima takvi stavovi nisu nikakav kamen prilikom izbora.
Najveći dio ljudi sport i uspjeh uzme kao vlastitu promociju na valu uspjeha, osobito danas u vrijeme društvenih mreža, a čim dođe do malog podbačaja, okrenu leđa i pokažu ono što stvarno jesu. Nagledali smo se ovih dana i Kolinde, Plenkovića, Pokosice, raznih starleta, stručnjaka iz tko zna kojih kategorija svi u kockicama, a onda za par dana će isti pljuvati ideje o stadionima, ulaganjima u sport i ingorirati zahtjeve navijača za bilo kakvim pomakom prema naprijed.
Uz dužno poštovanje svim sportovima, kao velikom fanatiku košarke, obožavatelju brojnih naših sportova. Nema te zlatne medalje u drugom sportu koja vrijedi više od bronce u nogometu na SP-u.
Uzimajući popularnost nogometa, publiku, ulaganja, fanatizam, rijetkost prilike da se to ostvari, konkurenciju i sve ostale moguće aspekte koje nogomet čine najvažnijom sporednom stvari na Svijetu. Relativizacija ovake stvari kao bronca može doći samo od osobe koje ne prate stanje, nemaju interes i zanimanje za nogomet, a onda je i najvažniji zaključak svega da stav takvih i njihovo mišljenje nema nikakvu vrijednost.