Prisjetio se kako su se u jesen 1991. godine, tijekom najžešće opsade Vukovara, brojne skupine sesvetskih mladića dragovoljno javljale za obranu domovine.
– Neke smo obučili, naoružali, uniformirali i poslali na ratišta, a od istaknutih sportaša: džudaša, boksača, karataša, hrvača i nogometaša, među kojima je bio i Mamić, oformili smo specijalne jedinice pričuvne policije
Često sam isticao da je interventna ekipa, kojoj je pripadao Zdravko Mamić, bila najjača u državi. Nije bilo zadatka koji nisu perfektno obavili. Zdravko je bio uredan, discipliniran, hrabar, poduzetan. I da ne zaboravim: kao pričuvni policajci dobivali su plaće, no svi su momci iz te ekipe, na prijedlog Mamića, svoje mjesečne plaće donirali u humanitarne svrhe
Rekao mi je da nije jer se u Domovinski rat nije uključio zbog ordena, zahvalnica i privilegija nego zbog ljubavi i odgovornosti prema domovini. Bilo mi je to drago čuti jer se pokazalo da je i u ovom slučaju Zdravko Mamić pokazao lice hrabrog, poštenog i humanog čovjeka
ne da je očito da se ovdje notorno laže nego ono... čisto zbog načina na koji dotični priča o Gazdi. mislim da bi svatko imalo upućen u psiholingvistiku bija oduševljen proučavanjem ovoga. hrpa nabacanih superlativa, Zdravko nema mane, istaknuti športaš
, dijelio plaću u humanitarne svrhe... čudi me da mu aureola na svijetli oko glave
[uredio jugoplastika - 04. travnja 2013. u 13:49]