Hahahaha, ko da sam glup pa ne bih glasovo ZA i bez da me gazda potakne!

ma i ne moraš, petre.
mamićeva izjava o krvnim zrncima(srpskim) i očnjacima nositelja tih istih zrnaca s kojih se cijedi hrvatska krv u zemlji ui kojoj su ratne traume još tako svježe nije ništa drugo doli poticanje na mržnju. a ako ćemo mi svi bit pošteni- ne zato šta mamić mrzi srbe, puca njemu kita i za srbe i za hrvate i za nigerijce- njega intersira jedino lova, nego zato da pažnju i bijes javnosti sa sebe skrene na prčkanje po tim ranama i truamama o kojim govorim, jer zna da su ljudi još strašno osjetljivi na to. elem, ne samo da potiče na mržnju, on svjesno računa na nju, jer prilikom mržnje ljudi postaju zasljepljeni, slijepi na sve oko sebe, a onda tako i na njega i njegova sranja. poticanje na mržnju bez ikakve brige o posljedicama(koje mogu bit kobne) i to isključivo s ciljem vlastite koristi.
najgora sorta ljudskog šljama.

Ako neki drustveni autoritet izjavi da je cimpanza Cita losa ne zato sto je seronja nego zato sto je cimpanza i to izazove mrznju prema cimpanzama, a posebice prema cimpanzi Citi onda taj drustveni autoritet snosi odgovornost za sve napade prema cimpanzama proizasle iz toga. Namjera se ne moze dokazati pa je i nebitna.

U gramatiku neću ulazit. Postoje kaznena djela u čijem opisu je posljedica povrede objekta (mislim da je većina takva)npr.:

- tko UBIJE drugoga (u opisu je posljedica smrti drugog čovjeka)
- tko s drugom osobom bez njezinog pristanka IZVRŠI spolni odnošaj (u opisu je posljedica seksualnog čina)
- tko tuđu pokretnu stvar ODUZME drugome (u opisu je posljedica da si nešto maznija)

Drugačije su koncipirana kaznena djela u za koja je irelevantno nastupanje posljedice:
Tko se nemajući propisanu stručnu spremu BAVI liječenjem (nebitno je da li je ikakva posljedica nastupila, specifično za tvoju struku - nadrilječništvo, možeš izliječit 2.000 ljudi i nigdje ne pogriješit, čeka te zatvor)

Tako da je velika razlika između POTAKNUTI i POTICATI. Posljedica je nebitna.

U odnosu na namjeru - namjera mora uvjek postojat ako nije propisana kažnjivost i za nehaj, a za ovo kazneno djelo koje je Zdravku stavljeno na teret nije. Nehajem tužitelj može obrisat guzicu.

Napominjem da s kaznenim pravom nisam baš na ti, pa možda nisam u pravu, tako da ništa ne tvrdim, nego na glas razmišljam.

Irilove, znaš moj stav. Isti kao i tvoj. Ali kad bi prihvatili stav da je Zdravko počinio kazneno djelo poticanja na mržnju, sada bi ja i ti bili na rubu da nam marica dođe pred vrata zbog boldanog. Nećemo valjda nastojat postat Sjeverna Koreja (a nažalost Maksimir već je) zbog toga da bi Zdravko pao. Što će nam takvi presedani, bojat ćemo se za izgovorenu riječ. Puno je važnije da se društvo sredi, da svijest dostigne viši stupanj i da odbaci i ignorira takve ljudske pojave.

Drugačije su koncipirana kaznena djela u za koja je irelevantno nastupanje posljedice:
Tko se nemajući propisanu stručnu spremu BAVI liječenjem

točno, ali pretpostavljam da je u ovom slučaju koji navodiš posljedica irelevantna upravo zato šta se unaprijed pretpostavlja da ona može usljedit, a za kažnjivost postupka je zapravo nebitno je li uslijedila ili ne. bitno je da može. i samim time je djelo već kažjivo.
po meni ista stvar vrijedi i ovdje. uopće nije bitno da li je do ekspresije mržnje došlo ili ne, bitno je da je MOGLO DOĆI, pa je analogno prethodnom primjeru- samo nedjelo automatski kažnjivo.
bar ja tako razmišljam.

a ovo šta kažeš da tako svak od nas može na sud- ka prvo, nisu okolnosti iste, a ka drugo šta smatram i bitnijim u ovom odgovoru na tu primjedbu- mislim da se ljudska civilizacija nikad ne smije bojati složenosti situacije pa je izbjegavati i po cijenu, u konačnici, krive odluke, a samo zato da bi se stvari maksimalno simplificirale. ukratko, zakon ne smije postati sam sebi svrha, ili- nije čovjerk zbog zakona već zakon zbog čovjeka.
zato i imamo stručnjake na području prava da svaki slučaj za sebe procjene i djeluju shodno tome. izbjegavanje odgovornosti pod egidom "a gdje bi nas to dovelo" nas je baš i dovelo u govna puno puti.

Mamić je reka da Srbin ne može obnašat dužnost ministra u Hrvatskoj. Govor mržnje. Točka.

Da ne bude da sam ovo (samo) ja reka, na vrlo jednostavan je u Dnevniku bilo obrazloženo od strane nekog odvjetnika. 

Možda Irilov poput Jovanovića voli Jugoslaviju pa mu takav presedan ne bi smeta. Jasno da su ljudi napaljeni na Mamića, ali da ide u prdekanu za izgovorenu riječ, to bi bilo zabrinjavajuće.