Možda u startu zvuči apsurdno, ali osvojiti medalju na košarkaškom turniru u Pekingu mnogo je lakše nego u mnogim drugim pojedinačnim i kolektivnim sportovima!
1) Na turniru ne učestvuju renomirane reprezentacije, one koje su kroz istoriju košarke dokazale da su kao izrazito turnirski timovi uvek neugodni protivnici, ma u kom sastavu nastupali – Srbija, zatim aktuelni olimpijski vicešampion Italija, Turska, ... Tu je i Slovenija i još nekoliko sjajnih selekcija!
2) Sistem takmičenja na Olimpijskim igrama je takav da medalja može teorijski da se osvoji sa samo četiri pobede u osam utakmica – sa dve u predtakmičenju, po jednom u četvrtfinalu i u borbi za treće mesto. Naravno, u vašem slučaju, ako ostvarite dve pobede u predtakmičenju, najverovatnije idete na SAD, tako da je bitno osvojiti batrem treće mesto!
Za razliku od evropskih i svetskih prvenstava, utakmice se igraju svaki drugi ili treći dan, tako da duga klupa nije nužni preduslov visokih dometa.
Dakle, ako se prepozna ova šansa za medalju, treba aktivirati “Misiju ŽIGIVUJ”!
Šta je “Misija ŽIGIVUJ”?!
Prvo, zašto “Misija”? Jer asocira na “Nemoguću misiju”: treba privoleti i igrače i javnost i medije!
Zašto “ŽIGIVUJ”? “ŽIGIVUJ” je reč od početnih slogova prezimena trojice igrača-“otpadnika”: Žižića (ŽI), Giričeka (GI) i Vujčića (VUJ) ! Međutim, ova misija nije ograničena na njih, ona obuhvata i druge igrače koji su trenutno u drugom planu, ali mogu itekako da koriste nacionalnom timu.
Kao što je napomenuto, mnogo je tu prepreka: treba savladati sujete igrača, ćelnika saveza, … nužno je preobratiti javnost koja percipira ovu trojicu kao izdajnike, stvoriti u nacionalnom timu raspoloženje da bez otpora primi ovu trojicu u svoje redove, amortizovati eventualni gnev medija zbog pozivanja ovih košarkaša, …
[uredio etno-expert - 21. srpnja 2008. u 20:28]