NACIONAL: Kako je došlo do toga da ste odlučili napustiti Hrvatski rukometni savez i vođenje mladih rukometnih reprezentacija?
- Ni iznenada ni lako. Pritisak na mene i moj rad traje već izvjesno vrijeme ali sam drastične korake odgađao isključivo pod utjecajem predsjednika Saveza Željka Kavrana koji je uvijek vjerovao u prihvatljiv kompromis. Prihvatio sam se vođenja mladih reprezentacija jer sam želio, uz potpunu autonomnost u radu, stvoriti nove generacije reprezentativaca dostojne svog rukometnog naslijeđa. U taj projekt bili su uključeni mnogi ljudi, profesori s Kineziološkog fakulteta među kojima je prof. dr. Dinko Vuleta bio član stručnog stožera, liječnici poput dr. Stanislava Peharca, vrhunski bivši igrači poput Alvara Načinovića, trener golmana Vladimir Turković, treneri Josip Vukalović i Darko Granater i drugi. Mi smo se svojim znanjem posvetili generaciji igrača rođenih 1988. godine koja je prošlog ljeta osvojila zlato na europskom prvenstvu. Nije u pitanju samo zlatna medalja, u pitanju je i način na koji je osvojena jer nikada nije viđena takva lakoća kojom je jedna reprezentacija osvojila europsko prvenstvo. Mislio sam da svojim radom i rezultatima dokazujem rukometnom savezu da radim dobro i kvalitetno. Ja od sporta i svojih rezultata živim 30 godina i namjeravam još toliko. No, bez obzira moje viđenje stvari i ne samo moje nego svih ljudi uključenih u “projekt budućnosti hrvatskog rukometa” dešava se paradoksalna stvar. Upravni odbor saveza odlučuje postaviti Linu Červara na mjesto glavnog koordinatora svih reprezentacija.

Červar - stručnjak za 'pretumbavanje'

NACIONAL: Što se promijenilo dolaskom Červara na mjesto glavnog koordinatora?
- Naravno da se znalo da će on “pretumbati” cijeli izgrađeni sustav jer je njegov i naš koncept već jedanput bio na Upravnom odboru pa Červarova koncepcija nije prihvaćena, ali to ga nije smelo. On je postavljen na to mjesto na vlastiti zahtjev. Otkad je postavljen na to mjesto počeo se miješati u način vođenja mladih reprezentacija odnosno u moj rad. Odjednom moj način priprema reprezentacije više nije bio dobar. On je, primjerice, počeo forsirati kampove umjesto standardnih priprema, i ja sam shvatio da se grubo zadire u moje metode rada. Osim toga, ja sam želio da se spoji generacija rukometaša rođenih 1986. i 1988. godine kako bi se stvorila skupina kvalitetnih igrača koja bi naslijedila sadašnju generaciju, čemu se Červar suprotstavio. Naravno da je nesumnjivo da će sve pozitivne rezultate obiju generacija koje će sigurno još dogledno vrijeme biti posljedica dosadašnjeg rada s njima pripisivati sebi jer je to apsolutno u njegovu stilu. Više ne mogu raditi autonomno a nakon nekog vremena vjerojatno i nikako, ili bi mi koordinator s vremenom dobrohotno dodijelio da držim sate tjelovježbe u nekom od zagrebačkih vrtića. Dosad sam pretrpio i prešutio puno više nego sam ikada pomislio da ću biti u stanju, u ime “viših interesa”. Sve ipak ima svoje granice, ja imam apsolutnu vjeru u sebe, i ne samo ja, a vrijeme je moj najbolji saveznik.

NACIONAL: Zašto ste prije godinu dana napustili mjesto asistenta izbornika pa je na to mjesto došao Slavko Goluža?
- Moji problemi u reprezentaciji nisu počeli prije godinu dana nego još 2004. godine, nakon što smo osvojili zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Primijetio sam da se od asistenta ne pretvaram u pomoćnika već u promatrača. Više nisam mogao raditi samostalno s igračima, a moje metode nisu zanimale Červara. Priče da se ja nisam osjećao kao dio reprezentacije pa se zato nisam dovoljno angažirao su priče za malu djecu i to jasličkog uzrasta. Pa tko to može progutati? Kao i bajkovite priče o obitelji i brižnom tati. Tata brine isključivo za sebe i to na prilično opasan način s dugoročnim posljedicama, po mom mišljenju. Kada sam shvatio da sam nepotreban u reprezentaciji, zatražio sam da je napustim i da se potpuno posvetim mladoj reprezentaciji, čime sam se i prije bavio. Učinio sam to jer sam mislio da ću imati samostalnost u radu u sklopu četverogodišnjeg ciklusa. Priča je gorka i kratka. Gospodin Červar misli da može obavljati nekoliko poslova istodobno, misli da može voditi reprezentaciju, voditi rukometne seminare, voditi kampove, brinuti o svim reprezentacijama, sjediti u Saboru i biti predsjednik HDZ-a Istarske županije. Ja u to ne vjerujem.

Bravo klaune,sve si uništio zbog ego tripa