Ma ja krivim prije svega format turnira, pa onda tek one koji to izaberu koristiti, a to rade svi. Ne razumijem zašto se na temelju skupine ne bi odredili nositelji i nenositelji pa da se odradi ždrijeb nakon grupe? Ovako od šest tekmi u grupi, imaš četiri normalne, i dvije tko će koga sjebat i koga je posrao ždrijeb da igra zadnji. I naravno da bi ovo napravili i da je trebala nekome drugome naša pobjeda, jer je to isti princip. 

Ja čak neću potezati ni priče o olimpijskom duhu makar ima razlog zaštu je Balić mogao izgubiti osam četvrtfinala i biti najveći, ja sam krajnje pragmatičan. Ajmo uzeti u obzir da uđemo u finale sa Srbijom. Ljudi nas rastavili zadnju tekmu međusobnu, a zadnju tekmu mi namještali da ih izbjegnemo.. Jel zbilja mislite da s psihološke strane nije to negdje u primozgu igračima i ne utječe na njihovu vjeru u pobjedu? 

Osim toga, nismo mi Litva u vaterpolu, mi smo drugi favoriti turnira i normalno da sanjamao i želimo zlato. A za njega moraš dobiti sve najbolje, kad-tad. Ne kažem da te neće posrat ždrijeb i da nekad to neće biti sasvim racionalna odluka, ali tu se razlikuju šampioni od osvajača zlatne medalje. 

Ali, da se vratim na početak, krivo je more...

Pitanje za protivnike odabira protivnika - npr. da su Ameri nekim ludim slučajem završili 2. u skupini u košarci, a mi pobjedom protiv npr. Nigerije idemo na 3. mjesto i Amere u četvrtfinalu ili porazom idemo na 4. mjesto i npr. Australiju, jel bi i dalje bili protivnici tankiranja (to što smo izgubili od Nigerije u normalnim uvjetima nije toliko bitno za priču)?