https://www.tportal.hr/sport/clanak/hajduk-napokon-predstavio-strategiju-koja-se-dugo-pripremala-zele-dvije-titule-prvaka-jedan-kup-a-plan-je-i-nastup-u-grupi-lige-prvaka-ali-to-nije-sve-foto-20211029

Ne znam zašto još Nikoličius i Dambrauskas imaju toliko povjerenje foruma. Lukša se bacio u populističke izjave, umjesto da traži novac (zar Hajduk nije dobra prilika za sponzore?), a evo sad se planira graditi i nepotrebni stadion za naše standarde koji neće služiti ničemu.

Ali prvo o nogometu, prošlo je ljeto Nikoličius doveo Mlakara, Krovinovića, Eleza, Lovrencicsa, Vukovića i Lovru Kalinića. Znalo se da Lovrencics ima fantastičan ubačaj (dokazao s 12 kreiranih šansi protiv Dragovoljca, sve redom centaršuti) i sportski direktor je doveo Mlakara u špicu. Mlakar nije neki strijelac, ne zna odigrati dupli pass, a kamoli neko kompliciranije dodavanje, nije prošao igrača od pionira, nego eto fizički je spreman i trudi se. Zaključak, nije igrač za Hajduk i ono što mi ciljamo. Trebalo je dovesti centarfora moćnog u skoku da se iskoristi Gergin potencijal. O Vukoviću ne bih puno jer vidim da ovdje vlada konsenzus da je loš što i je. Lovre Kalinić (prestanite ga gurati u reprezentaciju) također nije golman za Hajduk, a njegova igra nogom je kao da prvi put vidi nogometnu loptu. Elez je bio solidan, ali kako izgleda ove godine to je na rubu za raskid ugovora

Krovinović mi je posebna tema. Ne znam gledamo li mi svi iste utakmice, ali taj čovjek ništa na terenu ne radi. Nijednom u godinu dana nije promijenio stranu dugom loptom i tako stvorio višak. Najdraže mu je u polukontri okreniti se oko sebe i tek onda dodati prvom do sebe. Bolje da radi kao carinski inspektor kad već toliko voli cariniti. Osim povremenih pogodaka, vezni igrač koji samo izgleda tako, inače na terenu ništa ne donosi. Svako dodavanje je unazad ili na krilo (nekad Livaji u noge), u duelu je očajan i ulazi kao balerina, ima najgore primanje lopte od svih naših veznjaka, a postavlja se loše i loše igra obranu. Jedan od glavnih problema Hajduka.

Kasnije je doveo Katića koji je najgori stoper 10 godina unazad. Tada je došao i Melnjak koji također, osim povremenog gola, jako loše igra kada imamo loptu i u obrani puno griješi, konstantno se povlači i rijetko oduzima loptu. Grgić i Fossati su ok igrači, ali ništa ekstra. Ferro je bio solidan, ali što će nam takve posudbe ako nećemo otkupiti igrača. Mikanovića neki zazivaju u reprezentaciju što me redovno nasmije, najgori naš igrač koji svaku utakmicu radi 5 kardinalnih grešaka. Kao i Mlakar, fizički spreman, ali igra katastrofalno. Awaziem dobro izgleda, ali je izravno kriv za 2 pogotka i otvorio špinu protiv Dinama, a Borevković je na tragu Katića. Trebao bi neko Nikoličijusu reći da smije dovesti igrača koji nije iz portugalske lige, ali očito je tamo dobra provizija za sportskog direktora. Pritom je Krovinović plaćen dosta, a nije vratio ni desetinu. Atanasova ne spominjem, ali ako je on talentiraniji od najboljih juniora, onda nam se crno piše.

Doveli smo i Nikolu Kalinića koji ne može s Livajom i potrebnije nam je bilo krilo.

Izlazni transferi su nešto najgore što sam vidio dugo vremena. Vušković vrijedi duplo od onoga za što smo ga dali, a Ljubičić će nam otići za siću. Jakoliša, koji je tada statistički bio među najboljim igračima lige su također dali za siću. 

Izbor trenera je odlična tema. Promašaj s Gustaffsonom je popravljao svojim prijateljem Dambrauskasom. Lijepo su se Litvanci uselili u klub. Vrhunac taktike je Elezova duga lopta Livaji. Toliko taktičkih promašaja da ne mogu ni nabrajati, a od igre nemamo ni i. Potpuna improvizacija i nered na terenu. Varaždin nas nadigra, a igra po podu nam je nepoznat pojam (Carrillo vrati se). Tako je mogao ostati Burić koji je bio i prvi na tablici jedno vrijeme, a šikanirali ste ga konstantno. Ova će sezona pokazati to i raspast će mu se i slučajni prosjek bodova po utakmici. Da nije bilo Livaje opet bismo bili četvrti.

Livaja se mora sabrati. Nitko nije veći od Hajduka, a ponaša se kao razmažena zvijezda. Možda da smanji s ćevapima jer ima guzicu veću nego Kim Kardashian. Sporiji je od Kranjčara u najgorim danima. Mogao bi i naučiti koji put brže odigrati pass kada primi loptu s igračem na leđima. Počeo je užasno i nadam se da će se podignuti jer bez njega ne možemo. Obranu mu, naravno, ne pada na pamet igrati. Što bi on potrčao bez lopte? Lukša bi se trebao okaniti populističkih izjava poput one na Torcida kupu jer nam Livaja ovim tempom neće bit koristan dogodine, a kamoli za 5 godina.

Ovu sezonu smo započeli bez novih veznih, a svima je bilo očito da nam to treba. Apsurdno od sportskog direktora. Ponavljam, biće da nema ništa u Portugalu.

Napisao sam sve što mi je bilo na duši. Slobodno dajte minuse i nazovite me pljucaćem ili da pivam, ali meni se ovo čini kao objektivno sagledavanje situacije. Ne izgleda dobro, u financijskom smo minusu, a osim Biuka nemamo kapitala u igračima. Litvanci nisu ništa pokazali da bi ih "slavio" ili da bi im vjerovao kao vi. Zasada je sve to jako klimavo. Oprostite na dugom postu, ali nikako ne komentiram pa sam sad odlučio sve napisati.

Niko i Valdas -.

Kog je od nasih igraca Seria A razvila? Uglavnom je vecinu pokopala. Evo ti lista igraca. Kako su prosli tamo Livaja, Orsic, Muric, Kulenovic, Vukusic,  Pjaca (hajde ozljeda je razjebala) ...

Croatia [edit]

• Aljoša Asanović – Napoli – 1997–98
• Milan Badelj – Fiorentina, Lazio, Genoa – 2014–22
• Ricardo Bagadur – Fiorentina – 2014–15
• Andrija Balić – Udinese – 2016–19
• Zoran Ban – Juventus – 1993–94
• Toma Bašić – Lazio – 2021–
• Filip Benković – Udinese – 2021–
• Kristijan Bistrović – Lecce – 2022–
• Saša Bjelanović – Como, Chievo, Lecce, Ascoli, Torino – 2002–03, 2004–08
• Zvonimir Boban – Bari, Milan – 1991–2001 ( while active)
• Luka Bogdan – Salernitana – 2021–22
• Alen Bokšić – Lazio, Juventus – 1993–2000
• Domagoj Bradarić – Salernitana – 2022–
• Filip Bradarić – Cagliari – 2018–19
• Elvis Brajković – Verona – 1996–97
• Josip Brekalo – Torino – 2021–22
• Petar Brlek – Genoa – 2017–18
• Dražen Brnčić – Milan, Vicenza – 2000–01
• Marcelo Brozović – Inter – 2014–
• Igor Bubnjić – Udinese, Carpi – 2013–16
• Ante Budimir – Sampdoria, Crotone – 2016–18^{[b BIH–YUG]}
• Igor Budan – Venezia, Atalanta, Ascoli, Parma, Palermo, Cesena – 1999–2000, 2001–02, 2004–13
• Davor Čop – Empoli – 1987–88 ( while active)
• Duje Čop – Cagliari – 2014–15, 2017–18
• Ante Ćorić – Roma – 2018–19
• Mario Cvitanović – Verona, Venezia – 2000–02
• Damjan Đoković – Cesena – 2011–12
• Tomislav Erceg – Perugia – 1998–99
• Martin Erlić – Spezia, Sassuolo – 2020–
• Tomislav Gomelt – Crotone – 2020–21
• Robert Jarni – Bari, Torino, Juventus – 1991–92, 1993–95 ( while active)
• Ivan Javorčić – Brescia – 1997–98
• Tin Jedvaj – Roma – 2013–14
• Krunoslav Jurčić – Torino – 1999–2000^{[b BIH–YUG]}
• Ivan Jurić – Genoa – 2007–10
• Nikola Kalinić – Fiorentina, Milan, Roma, Verona – 2015–18, 2019–22
• Veldin Karić – Torino – 1995–96
• Ivan Kelava – Udinese – 2013–14
• Dario Knežević – Livorno, Juventus – 2006–10
• Robert Kovač – Juventus – 2005–06^{[b FRG]}
• Mateo Kovačić – Inter – 2012–15^{[b AUT]}
• Miljenko Kovačić – Brescia – 1997–98
• Karlo Letica – SPAL, Sampdoria – 2019–21
• Marko Livaja – Cesena, Inter, Atalanta, Empoli – 2011–14, 2015–16
• Mario Mandžukić – Juventus, Milan – 2015–19, 2020–21
• Ivan Martić – Verona – 2014–15^{[b SUI]}
• Frane Matošić – Bologna – 1942–43 ( while active)
• Hrvoje Milić – Fiorentina – 2016–17
• Zvonko Monsider – Padova – 1949–50 ( while active)
• Robert Murić – Pescara – 2016–17
• Marko Pajač – Cagliari, Empoli, Genoa – 2016–17, 2018–20
• Manuel Pamić – Chievo – 2013–14
• Ivor Pandur – Verona – 2020–22
• Mario Pašalić – Milan, Atalanta – 2016–17, 2018–^{[b DEU]}
• Stipe Perica – Udinese, Frosinone – 2014–19
• Ivan Perišić – Inter – 2015–19, 2020–22
• Bruno Petković – Catania, Bologna, Verona – 2012–14, 2016–18
• Marko Pjaca – Juventus, Fiorentina, Genoa, Torino – 2016–17, 2018–19, 2020–
• Josip Posavec – Palermo – 2015–17
• Nenad Pralija – Reggina – 1999–2000
• Franjo Prce – Lazio – 2016–17^{[b BIH]}
• Josip Radošević – Napoli – 2013–15
• Milan Rapaić – Perugia, Ancona – 1996–97, 1998–2000, 2003–04
• Ante Rebić – Fiorentina, Verona, Milan – 2013–14, 2015–16, 2019–
• Marko Rog – Napoli, Cagliari – 2016–22
• Tomislav Rukavina – Venezia – 1999–2000, 2001–02
• Adrian Šemper – Chievo, Genoa – 2018–19, 2021–22
• Anthony Šerić – Verona, Brescia, Parma, Lazio – 1999–2005^{[b AUS]}
• Dario Šimić – Inter, Milan – 1998–2008
• Lorenco Šimić – SPAL – 2017–19
• Dario Smoje – Milan – 1997–98
• Robert Špehar – Verona – 1999–2000
• Darijo Srna – Cagliari – 2018–19
• Mario Stanić – Parma – 1996–2000^{[b BIH–YUG]}
• Ivan Strinić – Napoli, Sampdoria – 2014–18
• Ivo Šuprina – Napoli – 1950–51 ( while active)
• Ivica Šurjak – Udinese – 1982–83 ( while active)
• Boško Šutalo – Atalanta, Verona – 2019–22
• Stjepan Tomas – Vicenza, Como – 2000–01, 2002–03^{[b BIH–YUG]}
• Goran Tomić – Vicenza – 2000–01
• Igor Tudor – Juventus, Siena – 1998–2006
• Ivan Vargić – Lazio – 2016–17
• Goran Vlaović – Padova – 1994–96
• Nikola Vlašić – Torino – 2022–
• Šime Vrsaljko – Genoa, Sassuolo, Inter – 2013–16, 2018–19
• Davor Vugrinec – Lecce, Atalanta – 2000–03
• Bernard Vukas – Bologna – 1957–59 ( while active)
• Dragan Vukoja – Salernitana – 1998–99
• Ante Vukušić – Pescara – 2012–13
• Tonči Žilić – Verona – 1999–2000
• Dario Župarić – Pescara – 2016–17^{[c BIH U19]}

Prije par tjedana Nikola Scarface Kalinić posjetio je salon automobila i počastio se s dva Audija Quattro, a zatim je Hajduk učinio isto, počastio se s dva puta quattro i uz to još nije potrošio ni lipe ni kapi benzina. Lako ti je s parama, treba znati na visokoj nozi živjeti ko siromah. Reče netko na prethodnim stranicama da ne treba propitivati ide li Hajduk dobrim putem. Tako se zdrav razum kontrolira samo u kojekakvim crkvama, a u Hajduku, koliko god mu tepali da je religija, zdrav razum i zajebana južnjačka narav okrenut će nebo na zemlju ako mu nešto s Hajdukom nije po guštu. Ukratko, u dvi utakmice sjebali smo sve što se sjebati dalo i zato sad vruće kumpire iz vatre neće vaditi nepostojeće šestice i spasitelj Kalik, nego ovi koji su zasrali. Dambra će na mjesto Vuka staviti Fosa, na mjesto Sahitija Livaju, Na mjesto Livaje NK9. Iskalit se na Lokomotivi s 3-4-5 komada, a nakon toga doslovno isprebijati španjolce. Niste se tetovirali za plažu nego za zatvor :)

Puno žuči proliveno al valja reć da smo mi i oni 2 različita svijeta.

Hajduk nema ambiciju osvajanja KL niti igra u jednoj od najjačih liga svijeta zapaženu ulogu.

Ovakva utakmica ogoli sve naše nedostatke na ovoj razini ali ne i Hnla ili nekog slabijeg protivnika u Europi.

Ono šta mene smeta je pristup pojedinaca i nedefiniran kadar a posebno me jebe kalkuliranje u derbiju.

Oni sada nemaju pravo na kiks protiv lokomotive niti na kalkulacije, nemaju!!!

Sve kalkulacije su ispucali na prošlom derbiju a Dambrauskas se sebi popiša u usta pričom kako su 3 natrag nešto šta dugo treniraju i igraju.

Biuk, Awaziem, Livaja, Nikola Kalinić i Krovinović mogu igrat ovaj nivo, ostali ne.

Biuk je danas bia naš najbolji pojedinac i sumjnam da ćemo ga zadržat.

Proda bi 5 Sahitija i 5 Atanasova i Vukovića samo da Biuk ostane ali to nije realno.

Gospodin Carrillo

Villarreal je trenutno jedna od najboljih momčadi, ne samo LaLige, nego i u Europi, ali Hajduk se protiv njih ne smije samo braniti. Ako doputuju u Španjolsku na prvu utakmicu s idejom da se brane i igraju na 0-0, sigurno će izgubiti, kaže nekadašnji trener Hajduka Joan Carrillo, zadnji trener koji je vodio Hajduk u jednoj velikoj europskoj utakmici, u završnoj fazi kvalifikacija.

Bilo je to na početku sezone 2017/'18, Hajduk se pod Carrillom četvrti put za redom plasirao u fazu doigravanja za Europsku ligu. U prvom pokušaju Tudor nije uspio protiv kasnijeg finalista Dnjipra, Burićevu momčad izbacio je Slovan Liberec, Pušnikovu je nakon ruleta kaznenih udaraca izbacio Maccabi Tel Aviv, a Carrillovu moćni Everton, koju je s klupe vodio legendarni Ronald Koeman, a na terenu Wayne Rooney, Gylfi Sigurdsson, Jordan Pickford...

I to kako, Hajduk je iz prvog susreta kući donio minusom od dva gola, ali je u uzvratu golom Radoševića došao na korak do produžetaka. No razbudio ih je Sigurdsson, koji je pokušao očistiti jednu situaciju na centru, ali je lopta u visokom luku preletjela pola terena i odsjela u Stipičinoj mreži!? Hajduk je na koncu ispao, ali se nije osramotio, napali su Everton i većim dijelom uzvrata na Poljudu bili su bolja momčad, promašili su i penal...

A upravo je to recept koji je za prvi ogled s Villarrealom svom kolegi Dambrauskasu ponudio Carrillo.

- Villarreal je momčad koja voli posjed lopte i koja želi graditi igru. Oni stalno uzimaju rizik ali su ranjivi jer Alfonso Pedraza i Juan Foyth nisu toliko kvalitetni obrambeni koliko napadački igrači. Villarreal je napadačka momčad i ako im se nametneš u sredini terena to je potencijalno jako dobra pozicija. Raul Albiol je jako iskusan i kapetan momčadi ali i na njega se može igrati jedan na jedan. Drugog stopera Pau Torresa treba pritisnuti da što manje sudjeluje u igri i gradnji napada. Unai Emery voli preseliti igru na polovinu terena suparnika i ako im to Hajduk dopusti bit će jako loše. Hajduk mora dići obranu i preseliti igru na Villarrealovu polovinu terena te pokušati napasti i zabiti gol u prvoj utakmici.

To je, naravno, lakše isplanirati nego realizirati.

- Jasno da Hajduk nije imao sreće u ždrijebu. Villarreal je doista jedna od najboljih momčadi, igraju u sjajnoj formi. gledao sam ih u zadnjem kolu protiv Valladolida i stvarno su moćni. Gledao sam i Real, i Barcelonu, i Atletico, ali čini mi se da je Villarreal na početku sezone u najboljoj formi. Dobro su posloženi, od iskusnog kapetana Albiola i Pareja, preko mladih Yeremi Pina i Nicolasa Jacksona, kvalitetu imaju u Juan Foythu i Giovani Lo Celsu, imaju i ubojicu u napadu Gerarda Morena... Oni su iskusna momčad, nikad ih ne hvata nervoza, kontroliraju igru i utakmicu, strpljivi su i uvijek nekako nađu moment nesmotrenosti suparnika i zabiju gol. Jako su neugodan suparnik, ne samo za Hajduk, nego za bilo koju momčad koja im se nađe na putu. I ne treba Hajduk računati na atmosferu na Poljudu, Villarreal je momčad koja zna igrati pred rasprodanim tribinama na gostovanjima, od Vande Metropolitane do Anfielda. Njima to neće biti problem.  

Usporedba s onim Evertonom koji je njegovu momčad izbacio nameće se sama od sebe.

- Ono je bila više fizička utakmica, ova će biti više tehnička. Drugačije su momčadi, ali kad igraš s Premierligašem ili s momčadi iz LaLige onda je to praktično svejedno. To je vrh europskog nogometa.

Iako je prošlo već pet godina, Carrillo se živo sjeća svih detalja utakmice s Evertonom, a posebno uvoda u utakmicu.

- Uoči utakmice vozili smo se autobusom iz karantene prema stadionu i gledao sam kroz prozor lica naših navijača. To je bilo ludo, po izrazima njihovih lica i u njihovim očima vidjelo se da oni vjeruju u naš prolaz. Bez obzira što smo igrali s moćnim Evertonom i što smo u prvom susretu poraženi 2-0. Utakmica je bila nevjerojatna, onaj gol Sigurdssona nas je uništio, od toga udarca se nismo uspjeli oporaviti, iako smo većim dijelom bili ravnopravni, pa i bolji u nekim dijelovima susreta.

Usporedba one momčadi Hajduka i ove je također jako teška.

- Bilo je to drugo vrijeme, mi nismo mogli plaćati odštete za igrače i snalazili smo se kako smo znali i umjeli. Davali smo prilike mladim igračima, Nikoli Vlašiću, Tomi Bašiću, Franu Tudoru, Josipu Juranoviću... Hajduk je u to vrijeme bio peta najmlađa momčad u kvalifikacijama europskih natjecanja, što je bilo jako dobro za klub koji je nakon toga napravio nekoliko odličnih transfera. Sada je drugo vrijeme, Hajduk danas dovodi i plaća igrače kao što su Livaja, Krovinović, Kalinić... to je nešto posve drugo od onoga što smo mi radili – kaže Carrillo i dodaje:

- Za mnoge trenere i navijače rezultat je na prvom mjestu, pa tek onda razvoj i napredak mladih igrača i momčadi. Za mene je napredak igrača na prvom mjestu, sretan sam što su mnogi moji igrači iz tog vremena napredovali i napravili lijepe karijere i vrijedne transfere i tako pomogli klubu. Osim ovih mladih koje sam naveo, transfere su napravili i Erceg, i Stipica, i Radošević, i Nižić... Vjerujem da je to jednim dijelom i plod kvalitetnog rada u razdoblju u kojem sam radio na Poljudu.

Razdoblja provedenog u Splitu rado se sjeća i danas.

- Bilo je to jedno sjajno vrijeme i za mene i za moju obitelj. Osjećali smo se kao u svom gradu, svi su nas lijepo prihvatili, od ljudi u klubu, preko igrača do navijača. Hajduk je jedna velika obitelj i sigurno ću se u budućnosti vraćati u Split, u kojem ima jako puno prijatelja. Po prirodi posla radio sam u mnogim sredinama ali moram priznati da je privilegija raditi u takvoj sredini, među ljudima koji imaju takvu strast prema klubu. I mijenjati stvari na bolje.  

Nekih detalja se živo sjeća i danas.

- Moja prva utakmica bila čini mi se Rudeš u gostima. Splitski dio stožera rekao mi je u pripremi utakmice da je to mali klub, bez navijača, i da ne brinem za atmosferu. Kad sam izašao iz svlačionice na zagrijavanje, vidim ogromnu grupu navijača iza gola. Pitao sam ljude iz stožera zašto me nisu upozorili, da pripremim momčad... Oni su se samo nasmijali i rekli da su to naši navijači, ne Rudešovi... Iako sam osvojio prvenstvo s Videotonom, razdoblje provedeno na klupi Hajduka pamtim kao najljepše i najbolje. Posebno pamtim pobjedu u Maksimiru, Hajduk je dugo bio bez slavlja kod najvećeg rivala mii smo je s jednom mladom momčadi ostvarili. Uvjerili smo igrače da oni to mogu, a ako igrači vjeruju, sve je moguće...

Pa i prolaz Villarreala?

- Kao navijač Hajduka vjerujem 100% da je to moguće, kao trener i netko tko dobro poznaje snagu i kvalitetu Villarreala svjestan sam koliko je to teška zadaća. Ali u nogometu jedan plus jedan nisu uvijek dva, ako pronađeš slabu točku suparnika i ako je iskoristiš, sve je moguće. Villarreal je jedna od najboljih momčadi u Europi, ali ako se dobro pripremiš i ako uvjeriš igrače da oni to mogu, imaš šanse za uspjeh. Nisu bitna imena klubova i igrača, nego ono što momčad pokaže na terenu.

Hajduk se nije baš proslavio ni igrom ni rezultatom u Maksimiru.

- Gledao sam utakmicu, kao što gledam sve utakmice Hajduka i većinu utakmica u HNL-u. Prvo poluvrijeme su se dobro držali, ali u drugom je poluvremenu Hajduk napravio neke pogreške pa je kvaliteta Dinamovog veznog reda i napada došla do izražaja. I iskustvo. Dinamo ima jednog Ademija koji im već godinama svojim karakterom diže kvalitetu,da ne govorim o Oršiću, Ivanušecu... Protiv Villarreala igrači Hajduka ne bi smjeli tako griješiti.

Nakon Hajduka Carrillo je vodio Wislu Krakow, potom mađarski Fehervar, AEK Larnaca i Debrecen. Trenutno čeka novi angažman, ali odmor provodi aktivno.

- Osim utakmica LaLige pratim i utakmice iz država u kojima sam radio i kojima ima interesa za mene. Naravno da pratim i HNL, ne samo Hajduk, nego i hrvatsku ligu. Prošlog vikenda gledao sam utakmice Šibenik - Istra, Dinamo - Hajduk i Rijeka - Slaven Belupo. Volim hrvatski nogomet, atmosfera na stadionima zna biti jako dobra, ima dosta mladih talentiranih igrača, što je za mene posebno interesantno jer jako volim raditi s mladima a i pratiti njihov razvoj. Recimo, pamtim Ivanušeca i Majera još dok su igrali za Lokomotivu i vjerovao sam da će se razviti u sjajne igrače. I eto, obojica su postali reprezentativci.

Carrillo trenutno živi u Gironi i ako mu obaveze dopuste doći će i na utakmicu u Valenciju, gdje će Villarreal ugostiti Hajduk.
- Baš ovih dana imam neke obaveze u Barceloni i do zadnjeg časa neću znati hoće li mi obaveze dozvoliti da otputujem, ali ako budem u mogućnosti volio bih pogledati utakmicu mog Hajduka u živo. Ako ne, na TV ću sigurno gledati. Hajduk će u meni i mojoj obitelji uvijek imati velike navijače... - zaključio je Carrillo.

Logika je ta da Villareal ima 11 znalaca koji su uz to i 11 trkača di svi igraju i obranu i napad.

Mi imamo 2 znalca koji yebiga uz to nisu trkači di 1 ima 34 godine.

Za igrat s njima dvojicom naprid moramo izdominirat sredinom.

S kim cemo izdominirat sredinom protiv Villareala?

Hoce li Vukovic kad se probudi ujuto u spanjolskoj postat Xabi Alonso?