Odbojkašice Rijeke osvojile su dvostruku krunu nakon što su u polufinalu prvenstva Hrvatska izbacile Splićanke (sa četiri Amerikanke i jednom Kanađankom…), svoje zakrpane haljine siromaštva zamijenile su odjećom princeza s dijamantima. Košarkaši Kvarnera 2010 su se digli iz pepela, u Ligi za prvaka imaju nevjerojatan skor (5-5), nakon što su poslije sedam godina pobijedili Splićane usred Gripa, potom Alkara u Sinju, a onda stavili brnjicu – »bogatim i ambicioznim« Šibenčanima. Dva trenera čarobnjaka – Igor Lovrinov i mladi, nepoznat kao stručnjak Vladimir Anzulović (iz poznate košarkaške loze), prave čuda u skromnim uvjetima. Dok su nas odbojkašice navikle (razmazile…) na osvajanje trofeja, riječku košarku su do dolaska Anzulovića svi doživljavali kao – skupu rekreaciju. Uglavnom su živjeli u uspomenama… Ne, nema nikakva imperativa u »kraljice igara« riječkog parketa, napravili su do sada – čudo vrijedno svaka divljenja. Dva sporta, ženska odbojka i muška košarka, ne mogu u isti koš hrvatske zbilje, dva su svijeta i različite priče. Zajednički im je ogroman uspjeh i – treneri »rudari i arhitekti« s bičem i vizijom, Lovrinov i Anzulović. Zadovoljstvo je (i privilegija) razgovarati s obojicom o filozofiji sporta. Znanje se kupa u znoju svakog treninga. Nakon Lovrinova i Anzulovića i trener HNK Rijeka, Matjaž Kek, pronašao je češnjak za splitske vampire na Poljudu. Začepio je usta onima koji su mislili da je, poslije dvaju poraza od Splita i Lokomotive, na Kantridi sadio kaktuse. Istina, bili su kaktusi (taktike), ali u rukama sada već bivšeg trenera Hajduka, Miše Krstičevića… Iznenađujuće, bez obzira na to što je navodno svojom tvrdoglavošću bio kost u grlu pretpostavljenima, Krstičević je završio na lomači četiri kola prije kraja prvenstva i dvaju finalnih ogleda Kupa s Lokomotivom. Igor Tudor je novi »spasitelj«, ima viziju Borussije, Juventusa… U Torinu je igrao kod Lippija, a onda je stigao Capello, doveo Roberta Kovača, a »Princa Igora« poslao na posudbu u Sienu. Tudor kao Lippi ili Capello? Vidjet ćemo. U svakom slučaju dobrodošlica još jednom iz generacije »vatrenih«. Sada će valjda shvatiti »značaj novinara«, kao igrač često je bio vuk samotnjak u »silenzio stampa«. Matjaž Kek okrenuo je poker (12 bodova) u prve četiri utakmice, a onda je glodao tvrdu Vulićevu (Split) i Ivkovićevu (Lokomotiva) kost u izravnim ogledima. Analizirao je sebe i – igrače. Negdje je, naime, bio izgubio početnu momčad. Na Poljudu je podario navijačima slatku pobjedu, maestralnom izvedbom u prvom poluvremenu, ali držao je konce i u nastavku, brana je izdržala splitsku reakciju očajnika. Kek je Krstičevića navukao na tanak led nakon što je uvjerio igrače u opravdanost korigiranog sustava igre. Apetit raste jedući i sada na Kantridu stiže – Dinamo. Oni koji su strahovali od četiri poraza (Split, Lokomotiva, Hajduk, Dinamo…) nakon četiri pobjede naglo su promijenili raspoloženje. Jer, koliko je pobjeda nad Hajdukom grumen zlata, toliko je igra iz prve dionice jamstvo da je Kekova Rijeka živa i zdrava, spremna uhvatiti se u koštac s preostalim suparnicima – Dinamom, Istrom, Zadrom i Zagrebom – na putu do ostvarenja cilja, četvrtog mjesta (možda i više…) i uplovljenja u europsku luku. Pozivnica za nedjeljnu utakmicu s Dinamom ispisana je na – Poljudu! Riječki je sport prije nekoliko godina bio na aparatima, postao je i predmet političkog prepucavanja, ove sezone sve buja od ponosa i zadovoljstva. Nećemo sada o zaslugama (i novcu), tema je opširna, ali činjenica je da će u subotu i nedjelju Rijeka biti središte hrvatskog sportskog događanja. Vaterpolisti Primorja prvim susretom finala prvenstva Hrvatske s Jugom kreću u lov na treći trofej sezone, ona koji nedostaje 75 godina, a u nedjelju HNK Rijeka želi potvrditi vrijednost u susretu s osmerostrukim prvakom Dinamom. Riječani, uživajte u magičnom trenutku! |