Dva-dva za bolju Australiju

Sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling

Sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling

– Niti »poklonjeni« pogodak u izvedbi suparničkog vratara, niti nedosuđeni 11-erac u korist suparnika nisu bili dovoljno gorivo hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na putu do osmine finala Svjetskog prvenstva. U posljednjoj, odlučujućoj utakmici F skupine Australija i Hrvatska su u sjajnom ambijentu odigrale 2-2 (1-1), a to znači a će se Australci 26. lipnja u 17 sati u Kaiserslauternu sučeliti s Italijom u dvoboju osmine finala. A Hrvati će - kući. Selekciji Zlatka Kranjčara bila je nuľna pobjeda kako bi izborila sljedeći krug, no cijela se momčad utopila u vlastitim bedastoćama, ponajprije u sebičnosti nekih igrača, nesuradnji, taktičkim manevrima, kalkulacijama. Dakako, »poneąto« su u cijeloj ovoj priči imali reći i borbeni, nadahnuti Australci koji su posve zasluľili prolaz dalje.
I sve bi moľda bilo drukčije da je Ivan Klasnić u 87. minuti iskoristio najveću priliku utakmice. Sam je sa pet metara, na »čistome« ąutu izabrao krivo rjeąenje - dribling.
A počelo je sjajno. Srna je već u drugoj minuti rasparao mreľu iz slobodnog udarca sa 20-ak metara. Izjednačio je Neill u 39. iz 11-erca nakon ąto je izbezumljeni Tomas u skoku rukom dohvatio loptu. Isto je učinio i u drugome poluvremenu, ali sudac to nije vidio. Najbolji hrvatski »centarfor« u ovoj utakmici bio je australski vratar Zeljko Kalac, koji je praktički ničim izazvan kreirao novo vodstvo Kranjčarove druľine i novi val laľne nade u prolaz Hrvata u osminu finala. Ali, Harry Kewell je ipak najveća zvijezda među svim igračima koji su ove večeri istrčali u Stuttgartu i to je potvrdio. Desetak minuta prije kraja lagano je utrčao na vrh peterca i piknuo lansirao loptu u mreľu, Australiju u polufinale, Hrvatsku kući...
Moľda ne bi bilo loąe kad bi netko iz Hrvatskoga nogometnog daveľa zamolio europske i svjetske nogometne autoritete da naąa reprezentacija utakmice počinje od, recimo, 20. minute. Jer, kada Hrvati postignu pogodak rano, tada – prestaju igrati nogomet.
No, trebali bismo biti posebno nadareni psiholozi da bismo mogli pojasniti ąto se to događa u mislima naąih igrača u takvim situacijama. Onoga trenutka kada je Hrvatska povela, uslijedile su 43 minute prave »rafalne paljbe« po vratima Stipe Pletikose. »Mitraljirali« su Australci sa svih pozicija, baą kao ąto su to Englezi činili dvije godine ranije. ©toviąe, da se hrvatska selekcija ovoga četvrtka namjerila na englesku, a ne australsku selekciju, vjerojatno bi to bio sličan, pa moľda i veći potop no onaj u Portugalu.
Bilo je neshvatljivo promatrati formaciju Kranjčarove momčadi, i to formaciju praktički bez sredine terena. Australci su nevjerojatnom lakoćom tutnjili prema kaznenom prostoru i, kako smo sad to već i naviknuli gledati u naąoj selekciji, olako dolazili u zonu ąuta. Istina je, doduąe, da je obrambeni zid djelovao čvrsto, da je »reternirao« brojne projektile i uspijevao neutralizirati doista opasne prilike Hiddinkovih igrača. Posebice se u tom segmentu isticao upravo Tomas. Većina je australskih akcija, nadalje, kreirana po lijevoj strani hrvatske obrane, dakle onoj gdje se s brzim i agresivnim suparnicima morao hrvati premoreni Babić, Naposljetku, Babić je bio i svojevrsna ľrtva nove formacije Kranjčarove momčadi. Ordinirao je na lijevoj strani obrambene četvorice...
Fijukale su lopte pred Pletikosom, prvo je Tomas odbio dvije »bombe« sa 20-ak metara, potom je i Kewell opalio iz daljine, Cahill je također prijetio, a znao se »podmuklo« zavući i na vrh peterca gdje je prilično mučio i naąe braniče, a i Pletikosu. Joą uvijek nam nije jasno kako je naą vratar uspio odbiti Kewellov projektil sa 10-ak metara sredinom drugoga dijela.
Oni kratkotrajni stihijski napadi hrvatske reprezentacije opet su nas podsjetili na promidľbenu kampanju »balone na balkone«. Igra bez veznoga reda, u kojem su se defanzivci Tudor i Niko Kovač troąili prisilno se povlačeći u vlastiti kazneni prostor, omogućavala je jedino – preskakanje igre. Tako se gotovo sva koncepcija svela na napucavanje visokih lopti prema isturenima Prąi i Oliću. A kad bi ta lopta nekako i osvanuli u njihovim nogama, ubrzo bi odalamila negdje u reklamne panoe. Opet smo, već treću uzastopnu utakmicu, svjedočili valu sebičnosti. Prvo je Olić, traľeći poziciju za ubačaj, preambiciozno pokuąao »prodati« pet driblinga istome igraču, da bi nedugo potom piknuo loptu u aut umjesto proigrao Prąu koji je imao otvoren put prema vratima. Opet je Prąo u nekoliko navrata bio sam, otkrivao se, ali nije dobijao lopte. Kasnije je i on »proključao«, pa ignorirao Olića u obećavajućem kontranapadu potkraj prvoga poluvremena. Sličnu je bravuru imao i u drugome dijelu.