Pa ako bi tko to mogao reći to bi bio Strinić, nakon eura opće nije bio pozivan u reprezentaciju a i tada je kao i sada bio najbolja opcija za tu poziciju

Što se tiče Kalinića, ako je tako žao mi je jer smatram da može dat dosta dobre stvari u napadu i uvik mi je ležao kao napadač, no ukoliko je istina nema opravdanja, jedino mi nije jasno kao prvo zašto to govori odma poslije prve utakmice? Odnosno dok još traje prva utakmica  i drugo ukoliko mu je tako nešto slično rekao protiv Brazila nije ga trebao ni zvat jer sad smo totalno jednodimenzionalni u napadu, Kramarić čistu špicu ne može igrat, ostajemo na jednom napadaču na mundijalu gdje gledamo ići daleko. Još jednom ako je tako Nikoli veliki minus jer je sad na tom mjestu mogao biti Ivan Santini 

Moje viđenje Dalićevog vođenja utakmice je da je stavljanje Brozovića bio dobar i logičan potez iako nije trebao vadit Kramarića nego Perišića ili Rebića

Stavljanje Kovačića mi je isto više manje OK iako on ne napreduje opće, nebi ga previše koristio do kraja mundijala

Najnelogičniji potez utakmice je stavljanje Pjace, Daliću tu dajem veliki minus, ako ja vidim da on u deset minuta ne može pretrčati igrača to bi i struka trebala vidjeti

I sad bi napisao nešto o Kaliniću, stalno se govori kako Kramarić odlično igra za reprezentaciju i to stoji ali ako je ko podcjenjen a stalno dobro igra zs reprezentaciju to je Nikola Kalinić, i nije da sad on dobije priliku pa ništa ne pokaže nego kao jučer npr opće ne uđe na teren, zabio je preklani Španjolskoj i bio ponajbolji igrač,rješio utakmkcu protiv Ukrajine, ključan igrač u pobjedi protiv Grčke i Dalić jučer stavlja nespremnog Pjacu umjesto njega, Nikola stvarno zaslužuje više jer više manje za reprezentaciju uvijek igra dobro

Kalinjingrad - Arena Baltika
Klub: FC Baltika Kaliningrad | Otvoren: 2018 | Kapacitet: 35,212 gledatelja | Cijena: nešto više od 250 milijuna eura!

Arena Baltika će se za vrijeme SP-a zvati stadion Kalinjingrad.
Hrvatska i Nigerija bit će prve reprezentacije na Svjetskom prvenstvu koje će igrati u Kalinjingradu.
U Kalinjingradu će se igrati četiri utakmice, i to sve četiri u prvom krugu natjecanja. Prva službena utakmica bit će ogled Hrvatske i Nigerije 16. lipnja. Šest dana kasnije snage će odmjeriti Srbija i Švicarska, potom će 25. lipnja igrati Španjolska i Maroko, a 28. lipnja Engleska i Belgija.

HRVATSKA:

O Hrvatskoj manje više znamo sve pa nema potrebe radit neki posebni uvod... Ovo nam je 5. nastup na SP-u. Najveći uspjeh bio je 1998.god, a ujedno i jedini prolazak skupine.
Hrvatska se s prosjekom od godina 27,5 godina nalazi negdje u sredini ljestvice.
U prijateljskim susretima izgubilli smo 2:0 od Brazila na Anfieldu, a onda je u petak u posljednjoj probi prije odlaska u Rusiju pobjedili protiv Senegal 2:1.

Vratari: Danijel Subasić (Monaco), Lovre Kalinić (Gent), Dominik Livaković (Dinamo Zagreb).

Braniči: Vedran Čorluka (Lokomotiv Moscow), Domagoj Vida (Besiktas), Ivan Strinić (Sampdoria), Dejan Lovren (Liverpool), Šime Vrsaljko (Atletico Madrid), Josip Pivarić (Dynamo Kiev), Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Duje Ćaleta-Car (Red Bull Salzburg).

Vezni red: Luka Modrić (Real Madrid), Ivan Rakitić (Barcelona), Mateo Kovačić (Real Madrid), Milan Badelj (Fiorentina), Marcelo Brozović (Inter Milan), Filip Bradarić (Rijeka).

Napadači: Mario Mandžukić (Juventus), Ivan Perisić (Inter Milan), Nikola Kalinić (AC Milan), Andrej Kramarić (Hoffenheim), Marko Pjaca (Schalke), Ante Rebić (Eintracht Frankfurt).

NIGERIJA:
Nigerijci su se uvjerljivo kvalificirali na SP ispred Zambije, Kameruna i Alžira, bili su prvi u skupini i nisu upisali niti jedan poraz. Prosjek godina reprezentacije Nigerije manji je od 25 godina, što će biti najmanje na Mundijalu.

Nigerija je prva od afričkih reprezentacija koja je osigurala plasman na Svjetsko prvenstvo, ali i reprezentacija koja se nije proslavila u prijateljskim dvobojima - izgubili su prvo od Engleske na Wembleyju, a potom i od Češke u Austriji u generalnoj probi za Vatrene. Ukupno su od pet susreta pobijedili u samo jednom (protiv Poljske 23. ožujka).

U afričkoj reprezentaciji ima nekoliko poznatih imena koja većinom igraju u engleskoj Premierligi. I dalje je najveći autoritet kapetan John Obi Mikel, osvajač Lige prvaka s Chelseajem koji danas igra u Kini. Tu su Victor Moisesiz Chelseaja, Kelechi Iheanacho i Wilfred Ndidi iz Leicestera, Alex Iwobi iz Arsenala te Odion Ighalo, bivši igrač Watforda koji je otišao u Kinu.

Vodi ih prekaljeni njemački stručnjak Gernot Rohr. Prije Nigerije bio je izbornik Burkine Faso, Nigera i Gabona, a od klubova vodio je Nantes, Ajaccio, Young Boyse, Nicu i Bordeaux.

Vratari: Ezenwa (Enyimba), Francis Uzoho (Deportivo La Coruna), Daniel Akpeyi (Chippa United).

Braniči: Abdullahi Shehu (Bursaspor), Tyronne Ebuehi (Den Haag), Elderson Echiejile (Brugge), Bryan Idowu (Amkar Perm), Chidozie Awaziem (Nantes), William Ekong (Bursaspor), Leon Balogun (Brighton), Kenneth Omeruo (Kasimpasa).

Vezni red: John Obi Mikel (Tianjin TEDA), Ogenyi Onazi (Trabzonspor), Wilfred Ndidi (Leicester), Oghenekaro Etebo (Las Palmas), John Ogu (Hapoel Be'er Sheva), Joel Obi (Torino).

Napadači: Ahmed Musa (Leicester), Kelechi Iheanacho (Leicester), Victor Moses (Chelsea), Odion Ighalo (Changchun Yatai), Alex Iwobi (Arsenal), Simeon Nwankwo (Crotone).

Treba još dodati da Hrvatska i Nigerija nikad nisu igrali službenu utakmicu.

https://www.index.hr/sport/clanak/kraj-brancove-ere-koliko-je-imao-pogodaka-a-koliko-promasaja-na-poljudu/1044652.aspx

Analiza Brancovog rada u Hajduku..

MARIO BRANCO, sportski direktor Hajduka, odlazi s Poljuda zajedno s aktualnim predsjednikom Ivanom Kosom. I da se od njega traži da ostane, što bi na ovim prostorima bila prava rijetkost s obzirom na to da svaki čelnik za sobom vuče svoju garnituru ljudi, pitanje je osjeća li Branco kakvu odgovornost prema čovjeku koji ga je doveo u Hajduk i koji ga je u nekoliko navrata javno branio.

Od prvog njegovog posla, onog Ahmeda Saida iz Olhanensea gdje je sportski direktor bio njegov brat, do posljednjeg - posudbe Marija Tičinovića, Mario Branco je ukupno 23 nogometaša doveo u Split, dok je prodao njih devet. Budući da će uskoro odraditi posljednji radni dan u Hajduku, pravo je vrijeme za podvući crtu i ocijeniti njegove rezultate.

Brancove akvizicije podijelili smo u tri kategorije, ocijenivši ih kvalitetnim, solidnim i promašenim. U skupinu onih kvalitetnih bez dvojbe spada dolazak Ante Ercega, za kojeg nije plaćena odšteta, a koji je u 56 utakmica u dresu Hajduka upisao sjajnih 26 golova uz 15 asistencija, da bi se na njemu na koncu i zaradilo milijun i pol eura. Naravno, unatoč polugodišnjem izbivanju zbog ozljede, u ovu skupinu spada i transfer Marka Futacsa koji je također stigao kao slobodan igrač, a koji je u 40 utakmica postigao 23 gola i bio prvi strijelac lige.

U ovu kategoriju svrstali smo i povratke Mije Caktaša te Josipa Radoševića, koji su se kao igrači s iskustvom igranja u kvalitetnim inozemnih ligama na Poljud vratili bez ijedne lipe odštete, što je samo po sebi sjajan posao. Caktaš je po povratku zabio već šest golova u 12 nastupa, dok je Radošević, uz povremene padove, defenzivno vrlo značajan igrač za splitsku momčad. Na oba ova igrača u budućnosti se sigurno može zaraditi. Posljednji nogometaš na ovoj listi je Mađar Gyurcso koji je stigao na posudbu.

Kako na ime njegove odštete treba isplatiti svega 400 tisuća eura, čini se da je i ovo više nego dobar posao za Hajduk. Gyursco je kvalitetno odradio nezahvalnu ulogu Ercegovog zamjenika, a na Poljud se priviknuo brže no ijedan strani igrač posljednjih 20 godina. U prvih 12 nastupa za Bijele Mađar je postigao šest golova uz pet asistencija. Iako ni on još nije pravi, povremeni bljeskovi govore kako je riječ o nogometašu s očiglednim kvalitetama.

Među solidne akvizicije, pak, ubrojili smo više-manje većinu prvotimaca Bijelih koji su u pojedinim trenucima izgledali kao pojačanja, ali su u puno navrata razočarali, te one druge koji su dugo nakon dolaska igrali sporednu ulogu, a onda posljednjih pola godine prilično napredovali. Među ove prve spadaju Borja Lopez, Hamza Barry, Savvas Gentsoglou, Hysen Memmola, Zvonimir Kožulj i Ahmed Said.

Svi su oni imali nekolicinu vrlo zapaženih nastupa i u pojedinim trenucima činili su se kao izrazito kvalitetne akvizicije, no kad se njihov staž na Poljudu gleda u cijelosti, postoji određena doza zadrške, bilo zbog njihovog karaktera, nekonstantnosti ili povremene prilično zabrinjavajuće dekoncentriranosti. Andre Fomitschow je, pak, u potpuno drugačijoj situaciji, s obzirom na to da u prvoj polovini godine uopće nije igrao, da bi u zadnjih nekoliko mjeseci postao redovan u prvoj postavi.

U solidne akvizicije svrstali smo također Steliana Filipa i Marija Tičinovića, iako nijedan još nije dokazao da je s razlogom doveden u Hajduk. Što se tiče Tičinovića, on je povratnik, relativno iskusan igrač koji je stigao besplatno, tako da ni u kojem slučaju ne može biti na odmet, dok je Filip plaćen gotovo 400 tisuća eura, što je uz Gyurcsa najveći transfer Bijelih zadnjeg desetljeća. Filip je po dolasku skupio par nezgodnih ozljeda i nije se ustalio, ali nesumnjivo će uz svoj karakter i iskustvo dugoročno biti koristan igrač.

Kada na koncu govorimo o promašajima Marija Branca, njih je poveći broj, što je u ovom poslu nažalost sasvim normalno. Ignacio Maganto, Georgi Terziev, Maro Čosić, Josip Kvesić, Edin Šehić, Ivan Pešić samo su neki od igrača koji su na Poljudu bili isključivo prolaznici. Gustavo Carbonieri dugo je bio ozlijeđen i njegov je dolazak jako teško nazvati pozitivnim, dok je transfer Huga Almeide, koliko god to bio medijski spektakularan posao, ipak promašaj s obzirom na to da je riječ o pravom veteranu u zdravstvenom smislu.

Da rezimiramo. Od 23 igrača koje je doveo na Poljud, njih pet istinska su pojačanja i što je najzanimljivije, svi su stigli bez odštete. S druge strane, devetorica igrača pokazala su se u određenim trenucima kao pojačanja, zbog čega se Portugalcu teško nešto može prigovoriti. Ukupno je na njih potrošio oko milijun eura, ali pitanje je hoće li splitski klub jednom ikoga od spomenutih uspjeti prodati i vratiti uloženo. To je možda njegov najveći minus, što igrači za koje je platio odštetu nisu napredovali.

Što se tiče omjera stranih i domaćih igrača, Mario Branco u Hajduk je tijekom dvije godine doveo čak 13 stranaca, i to ako među njih ne ubrajamo Zvonimira Kožulja koji je stigao iz Širokog Brijega. To su redom Futacs, Gyurcso, Lopez, Barry, Said, Gentsoglou, Filip, Fomitschow, Memmola, Maganto, Terziev, Almeida i Carbonieri, a omjer uspješnih i neuspješnih realizacija varira oko pedeset posto.

Za kraj ćemo se pozbaviti bilancom prodanih igrača. Ukupno ih je Poljud napustilo devet, Vlašić, Kalinić, Sušić, Erceg, Ohandza, Šimić, Milić, Maganjić, Jefferson, a Hajduk je na papiru ukupno uprihodio 22 milijuna eura. Naravno da ta brojka s obzirom na menadžerske provizije i postotke igračima nije točna, međutim procjenjuje se kako su Bijeli u njegovom mandatu dobili čistih 15 milijuna eura, čime su se izvukli iz financijskih dubioza.

S jedne strane, to se čini sjajnim poslom, no ako uzmemo u obzir da je i dalje potencijal Lovre Kalinića i Nikole Vlašića jako velik, da su Sušić i Milić bili povremeni članovi svojih nacionalnih momčadi, Šimić i Maganjić talentirani mladi igrači, a Erceg i Ohandza svojevrsni strojevi za golove, pitanje je koliko je zapravo Hajduk dobro prošao, odnosno je li se moglo izvući više novca za njih kad ih se već moralo prodati.

DOLASCI - 1,2 milijuna eura za odštete

Kvalitetne akvizicije: 

Mijo Caktaš

Josip Radošević

Marko Futacs

Ante Erceg

Adam Gyurcso

Solidne akvizicije:

Borja Lopez

Hamza Barry           250 tisuća eura

Said Ahmed Said    200 tisuća eura

Savvas Gentsoglou   50 tisuća eura

Zvonimir Kožulj        200 tisuća eura

Steliano Filip           350 tisuća eura

Andre Fomitschow

Hysen Memolla

Mario Tičinović

Promašaji:

Ignacio Maganto

Georgi Terziev

Marko Čosić

Josip Kvesić

Hugo Almeida

Edin Šehić

Gustavo Carbonieri

Ivan Pešić