Rezultati pretrage: tekst Nikola Kalinić, poredak po datumu
- Forum početna
- Pretraga foruma
- Rezultati pretrage
Na spisku Saše Đorđevića su Stefan Birčević (Estudijantes), Nemanja Bjelica (Minesota), Bogdan Bogdanović (Fenerbahče), Nemanja Dangubić (Crvena zvezda), Marko Gudurić (Crvena zvezda), Ognjen Jaramaz (Mega Leks), Nikola Jokić (Denver), Stefan Jović (Crvena zvezda), Nikola Kalinić (Fenerbahče), Marko Kešelj (Lavrio), Ognjen Kuzmić (bez kluba), Vladimir Lučić (Valensija), Milan Mačvan (Emporio Armani), Stefan Marković (Unikaha), Boban Marjanović (San Antonio), Vasilije Micić (Crvena zvezda), Dragan Milosavljević (Alba), Nikola Milutinov (Olimpijakos), Nemanja Nedović (Unikaha), Miroslav Raduljica (PAO), Marko Simonović (Crvena zvezda), Vladimir Štimac (Crvena zvezda), Miloš Teodosić (CSKA) i Rade Zagorac (Mega Leks).
svi za jednog, jedan za svi!
Nema nikih problema je napisao/la:
Jedna zanimljiva analiza sezone. Nije da se slažen u svemu napisanom, al mislin da je čovik u kratkin crtama opisa sezonu realno bez držanja nečije strane.
Relativno loša sezona sa još lošijom perspektivom za dalje
Relativno loša sezona sa još lošijom perspektivom za dalje
Veliki korak natrag za Hajduk u svakom smislu. Kada u jednoj sezoni promijenite trenera, gotovo sve ključne igrače i onda još i Upravu kluba, a ne pomaknete se niti milimetar u rezultatima, smjeru kluba ili poziciji u hijerarhiji hrvatskog nogometa u svakom smislu, onda je jasno da su potezi koji su napravljeni promašaji koji vode u stagnaciju, na nekim razinama i veliko nazadovanje.
Možda je zaista vrijeme došlo da Brbić i Vučević odu. Možda su dalli sve što mogu dati, odveli Hajduk koliko daleko njihovi kapaciteti dozvoljavaju. Sigurno su griješili, sigurno su neke stvari trebali drugačije odraditi, ne može se reći da je klub u njihovoj eri napravio epske pomake, ali u ovome je stvar. Ako je klub, tko god da ga zaista vodi, odlučio da je vrijeme za smjene ključnih ljudi, moralo se znati točno koga se ima u vidu da posao nastavi. Raspisivanje natječaja i traženje najboljeg kandidata po programu koji nude je lijepi, transparentni način poslovanja, ali ujedno pokazuje da ljudi koji vode Hajduk nemaju blage veze kako bi klub trebao dalje, pa traže programe od potencijalnih kandidata da im sami kažu. Prevedno, priznaju da sada stvar ne valja i da trebaju svježe ideje. No, smijeniti preko noći vodeće ljude bez da imaš postavljene temelje smjera kojim misliš dalje ići, bez da znaš kako će klub nastaviti i s kojim ljudima je stihijska odluka, odluka koja je donesena bez planskog i strateškog promišljanja. Raspisivanje natječaja i traženje kandidata s idejama se radi kada se nešto počinje od nule, kada neki projekt tek počinje, Hajdukoov projekt obnove već debelo traje godinama i ako se već i odluči mijenjati ljude koji ga vode nema nikakvog smisla raspisivati natječaj i tražiti ljude sa idejama nego naći ljude koji mogu Hajdukov zacrtani put razviti na nove razine, ljude koji su sposobniji od Brbića i Vučevića, ali koji će nastaviti putem kojim je Hajduk krenuo. Naravno, osim ako procjena svih nije da je taj smjer potpuno promašen. Riječi ljudi iz Hajduka sugeriraju da vjeruju u put kojim idu, ali djela i potezi govore nešto sasvim suprotno.
Trener Burić je doveden da nadogradi posao koji je Igor Tudor započeo. U momčad su uvedeni i koliko-toliko uigrani najvrijedniji izdanci škole kao Balić i Vlašić, uz Tudora i Malokua kao potencijale koji se nude kao pomoćna snaga. Nekoliko mjeseci kasnije i Balić više uopće nije u klubu, Maloku je potpuno zaboravljen, Vlašić je odigrao sezonu koja je solidna, ali se nikako ne može nazvati sezona probijanja u elitu, a Tudor je napravio pomak u razvoju, ali ostaje igrač nedefinirane pozicije i nedefiniranih zadaća u igri, teško je reći je li on ofenzivac kojem je zadaća sudjelovati u završnici ili radilica koji će trkom i motorikom povezivati rupe u veznom redu ili po bokovima. Burić je, treba se priznati, proveo Hajduk kroz sezonu bez nekih većih potresa, nije bilo kriza niti igračkih ispada ili afera, ali je jednako tako Hajduk proveo kroz jednu relativno mlaku sezonu u kojoj su se neke prilike za napredak nudile, ali je momčad u svim ključnim utakmicama, europskim i domaćim, pala bez pravog otpora, sputana taktičkim oprezom i općenitim manjkom kvalitete na individualnom planu.
Najveći grijeh koji je Burić napravio je što je sezonu završio bez jasnog optimizma o tome što Hajduk može očekivati bolje sljedeće sezone. Niti jedan mladi igrač nije iskočio osim onih za koje se znalo i prije Burića, dakle Vlašić i Tudor, cijelu sezonu nije uspio Ohandzu dovesti u natjecateljsko stanje, nema jasnog sustava napadačke igre niti jasno definirane selekcije igrača po sistemu oni koji 'moraju ostati' i oni koji su 'potrošna roba'. Dojam je da nakon završetka sezone ponovno svi mogu otići za pravu cijenu, a da pola momčadi može biti otpisano bez da za njima itko suzu pusti. Jasno je da će Hajduk za sljedeću sezonu ponovno morati dovesti nekoliko neprovjerenih prinova koje bi zaoštrile konkurenciju, a jako je teško izgraditi igru i rezultat kad svake sezone iznova u momčad moraš uigrati igrače za koje nitko ne može biti siguran odgovaraju li uopće kvalitetom ambicijama koje klub ima.
Što se tiče samih igrača, najviše nade za vođu ove momčadi se polažu u Nikolu Vlašića, no ova sezona je pokazala da nije realno računati s tim da će taj dečko postati vođa ove generacije. Fizičke potencijale ima, ima i veliku volju za radom i napretkom i dojam je da je Vlašić jedan od rijetkih kojem je zaista stalo da Hajduk s njim u momčadi bude bolji i da nešto s Hajdukom i napravi prije nego ode, ali Vlašić ima i limite koji ga čine lošim kandidatom za vođu momčadi. Nije igrač poteza, netko tko će kad ne ide i kad se igra slabo izvući nešto genijalno da prelomi utakmicu. Navijači Hajduka se sigurno sjećaju Maria Pašalića koji je mogao igrati grozno, ali je u nekom potezu mogao usmjeriti rezultat na Hajdukov mlin. I Andrija Balić, u svom kratkom boravku u prvoj momčadi, je pokazao da ima potez i znanje okrenuti utakmice ili iz ničega napraviti nešto. Vlašić je oko prve momčadi dovoljno dugo da se može procijeniti da je igrač koji, kad momčad igra dobro, može biti jedan od najboljih na terenu, ali nije netko tko će povući kad ne ide i koji će napraviti preokrete ili povesti momčad da zaigra bolje. Nažalost po njega i Hajduk, momčad ima takvu kvalitetu da je realnije da će se u puno utakmica mučiti i čupati pobjede, nego dominirati i gaziti, a Vlašić nije 'taj' koji će pobjede iščupati.
Hajduk sljedeće sezone vjerojatno čeka i igranje bez Lovre Kalinića na vratima, po prvi puta nakon dugo vremena. S obzirom da nije realno da će klub naći jednako kvalitetnu zamjenu, na vidjelo bi mogle doći i mane koje obrana Hajudka ima, a koje je Kalinić svojom ipak višom klasom za rang naše lige skrivao. Opet, nije relano da će Hajduk dovesti obrambena pojačanja, mladi igrači nisu promovirani i stupovi obrane za sljedeću sezonu su i dalje Nižić, Bily, godinu stariji i sporiji Milić i nekoliko mladih igrača od kojih nitko ne obećava da je čak niti novi Maloča. Teško da će se nastaviti suradnja završetkom posudbe Velasqueza i sve to vodi do toga da Hajduk očekuje sezona u koju ulazi sa iznimno nedorečenom obranom koja više neće imati niti kakvo-takvo samopouzdanje iz činjenice da klasni golman stoji iza njih. Ponovno, u ovoj sezoni nije učinjeno ništa ili jako malo da se barem taj, najlakšio za uigrati, segment igre dovede na razinu koja nudi optimizam.
Još bi čovjek rekao da vjeruje u struku i sportskog direktora da nađe pojačanja i kompenztacije za igrače koj odlaze ili koji kvalitetom ne zadovoljavaju, ali sprotskog direktora klub uopće nema, Burić ima dovoljno obaveza od postojećih igrača pokušati napraviti polupristojnu momčad, a Saša Bjelanović je čovjek bez dovoljno kvalitetnog životopisa u sturčnom smsilu da bi mu se povjerilo stvaranje kvalitetne Hajdukove momčadi sa iznimno ograničenim resursima i vremenom. Jer, da bi sljedeća sezona bila ikakav iskorak naspram ove, Hajduk bi kostur momčadi morao znati sada, najkasnije prije početka priprema, a idealno bi bilo da taj kostur čini barem dijelom igrači koji su već sada u momčadi. No, s obzirom na gotovo siguran odlazak Kalinića, mogućnost da Vlašić bude prodan zbog 'nemoralne ponude' i nedostatak ikakvih naznaka da u momčadi postoje nositelji koji su tu na duge staze, struka i sportski direktpor će vjerojatno morati proučiti mnogo igrača i odraditi duge pregovore sa njima da ih privole na doći u Hajduk, a s obzirom i na Euro u Francuskoj, Hajduk vjerojatno neće imati definiranu momčad prije početka srpnja što je za stvoriti temelje za bolju sezonu od ove debelo, debelo prekasno.
Hajduk ponovno hoda kad bi trebao trčati, letargija koja je obuzela klub zbog nemoći, uzrkovane podjednako vanjskim uzrocima koliko i zbog vlastite nesposobnosti i krivih odluka, je usporila vitalne funkcije koje klub mora imati i ostavila pustoš oko kluba u svim segmetnima osim onog na tribinama. Ljudi i dalje uzimaju članstvo u klubu, dolaze na utakmice i, jednostavno rečeno, vole Hajduk, ali klub i ljudi koji ga vode ne rade puno, ili ne rade ništa, da tu ljubav uzvrate i pokaužu je se dostojnim. Taj narod koji toliko voli Hajduk je i sam kriv što je klub tu gdje je jer su dozvolili da ta ljubav koju imaju za klub preraste u opsesiju i učini klub taocem te ljubavi gdje navijači misle da jedino oni znaju što je za klub najbolje i kojim smjerom treba ići. Iako su namjere vjeorjatno plemenite, kad ljubav preraste u opsesiju i potrebu za kontrolom, najčešće dolazi do raspada, muke i patnje.
Vidi cijeli citat
tko god je autor,samo bi mu poručio da povuče vodu nakon ovoga
Jedna zanimljiva analiza sezone. Nije da se slažen u svemu napisanom, al mislin da je čovik u kratkin crtama opisa sezonu realno bez držanja nečije strane.
Relativno loša sezona sa još lošijom perspektivom za dalje
Relativno loša sezona sa još lošijom perspektivom za dalje
Veliki korak natrag za Hajduk u svakom smislu. Kada u jednoj sezoni promijenite trenera, gotovo sve ključne igrače i onda još i Upravu kluba, a ne pomaknete se niti milimetar u rezultatima, smjeru kluba ili poziciji u hijerarhiji hrvatskog nogometa u svakom smislu, onda je jasno da su potezi koji su napravljeni promašaji koji vode u stagnaciju, na nekim razinama i veliko nazadovanje.
Možda je zaista vrijeme došlo da Brbić i Vučević odu. Možda su dalli sve što mogu dati, odveli Hajduk koliko daleko njihovi kapaciteti dozvoljavaju. Sigurno su griješili, sigurno su neke stvari trebali drugačije odraditi, ne može se reći da je klub u njihovoj eri napravio epske pomake, ali u ovome je stvar. Ako je klub, tko god da ga zaista vodi, odlučio da je vrijeme za smjene ključnih ljudi, moralo se znati točno koga se ima u vidu da posao nastavi. Raspisivanje natječaja i traženje najboljeg kandidata po programu koji nude je lijepi, transparentni način poslovanja, ali ujedno pokazuje da ljudi koji vode Hajduk nemaju blage veze kako bi klub trebao dalje, pa traže programe od potencijalnih kandidata da im sami kažu. Prevedno, priznaju da sada stvar ne valja i da trebaju svježe ideje. No, smijeniti preko noći vodeće ljude bez da imaš postavljene temelje smjera kojim misliš dalje ići, bez da znaš kako će klub nastaviti i s kojim ljudima je stihijska odluka, odluka koja je donesena bez planskog i strateškog promišljanja. Raspisivanje natječaja i traženje kandidata s idejama se radi kada se nešto počinje od nule, kada neki projekt tek počinje, Hajdukoov projekt obnove već debelo traje godinama i ako se već i odluči mijenjati ljude koji ga vode nema nikakvog smisla raspisivati natječaj i tražiti ljude sa idejama nego naći ljude koji mogu Hajdukov zacrtani put razviti na nove razine, ljude koji su sposobniji od Brbića i Vučevića, ali koji će nastaviti putem kojim je Hajduk krenuo. Naravno, osim ako procjena svih nije da je taj smjer potpuno promašen. Riječi ljudi iz Hajduka sugeriraju da vjeruju u put kojim idu, ali djela i potezi govore nešto sasvim suprotno.
Trener Burić je doveden da nadogradi posao koji je Igor Tudor započeo. U momčad su uvedeni i koliko-toliko uigrani najvrijedniji izdanci škole kao Balić i Vlašić, uz Tudora i Malokua kao potencijale koji se nude kao pomoćna snaga. Nekoliko mjeseci kasnije i Balić više uopće nije u klubu, Maloku je potpuno zaboravljen, Vlašić je odigrao sezonu koja je solidna, ali se nikako ne može nazvati sezona probijanja u elitu, a Tudor je napravio pomak u razvoju, ali ostaje igrač nedefinirane pozicije i nedefiniranih zadaća u igri, teško je reći je li on ofenzivac kojem je zadaća sudjelovati u završnici ili radilica koji će trkom i motorikom povezivati rupe u veznom redu ili po bokovima. Burić je, treba se priznati, proveo Hajduk kroz sezonu bez nekih većih potresa, nije bilo kriza niti igračkih ispada ili afera, ali je jednako tako Hajduk proveo kroz jednu relativno mlaku sezonu u kojoj su se neke prilike za napredak nudile, ali je momčad u svim ključnim utakmicama, europskim i domaćim, pala bez pravog otpora, sputana taktičkim oprezom i općenitim manjkom kvalitete na individualnom planu.
Najveći grijeh koji je Burić napravio je što je sezonu završio bez jasnog optimizma o tome što Hajduk može očekivati bolje sljedeće sezone. Niti jedan mladi igrač nije iskočio osim onih za koje se znalo i prije Burića, dakle Vlašić i Tudor, cijelu sezonu nije uspio Ohandzu dovesti u natjecateljsko stanje, nema jasnog sustava napadačke igre niti jasno definirane selekcije igrača po sistemu oni koji 'moraju ostati' i oni koji su 'potrošna roba'. Dojam je da nakon završetka sezone ponovno svi mogu otići za pravu cijenu, a da pola momčadi može biti otpisano bez da za njima itko suzu pusti. Jasno je da će Hajduk za sljedeću sezonu ponovno morati dovesti nekoliko neprovjerenih prinova koje bi zaoštrile konkurenciju, a jako je teško izgraditi igru i rezultat kad svake sezone iznova u momčad moraš uigrati igrače za koje nitko ne može biti siguran odgovaraju li uopće kvalitetom ambicijama koje klub ima.
Što se tiče samih igrača, najviše nade za vođu ove momčadi se polažu u Nikolu Vlašića, no ova sezona je pokazala da nije realno računati s tim da će taj dečko postati vođa ove generacije. Fizičke potencijale ima, ima i veliku volju za radom i napretkom i dojam je da je Vlašić jedan od rijetkih kojem je zaista stalo da Hajduk s njim u momčadi bude bolji i da nešto s Hajdukom i napravi prije nego ode, ali Vlašić ima i limite koji ga čine lošim kandidatom za vođu momčadi. Nije igrač poteza, netko tko će kad ne ide i kad se igra slabo izvući nešto genijalno da prelomi utakmicu. Navijači Hajduka se sigurno sjećaju Maria Pašalića koji je mogao igrati grozno, ali je u nekom potezu mogao usmjeriti rezultat na Hajdukov mlin. I Andrija Balić, u svom kratkom boravku u prvoj momčadi, je pokazao da ima potez i znanje okrenuti utakmice ili iz ničega napraviti nešto. Vlašić je oko prve momčadi dovoljno dugo da se može procijeniti da je igrač koji, kad momčad igra dobro, može biti jedan od najboljih na terenu, ali nije netko tko će povući kad ne ide i koji će napraviti preokrete ili povesti momčad da zaigra bolje. Nažalost po njega i Hajduk, momčad ima takvu kvalitetu da je realnije da će se u puno utakmica mučiti i čupati pobjede, nego dominirati i gaziti, a Vlašić nije 'taj' koji će pobjede iščupati.
Hajduk sljedeće sezone vjerojatno čeka i igranje bez Lovre Kalinića na vratima, po prvi puta nakon dugo vremena. S obzirom da nije realno da će klub naći jednako kvalitetnu zamjenu, na vidjelo bi mogle doći i mane koje obrana Hajudka ima, a koje je Kalinić svojom ipak višom klasom za rang naše lige skrivao. Opet, nije relano da će Hajduk dovesti obrambena pojačanja, mladi igrači nisu promovirani i stupovi obrane za sljedeću sezonu su i dalje Nižić, Bily, godinu stariji i sporiji Milić i nekoliko mladih igrača od kojih nitko ne obećava da je čak niti novi Maloča. Teško da će se nastaviti suradnja završetkom posudbe Velasqueza i sve to vodi do toga da Hajduk očekuje sezona u koju ulazi sa iznimno nedorečenom obranom koja više neće imati niti kakvo-takvo samopouzdanje iz činjenice da klasni golman stoji iza njih. Ponovno, u ovoj sezoni nije učinjeno ništa ili jako malo da se barem taj, najlakšio za uigrati, segment igre dovede na razinu koja nudi optimizam.
Još bi čovjek rekao da vjeruje u struku i sportskog direktora da nađe pojačanja i kompenztacije za igrače koj odlaze ili koji kvalitetom ne zadovoljavaju, ali sprotskog direktora klub uopće nema, Burić ima dovoljno obaveza od postojećih igrača pokušati napraviti polupristojnu momčad, a Saša Bjelanović je čovjek bez dovoljno kvalitetnog životopisa u sturčnom smsilu da bi mu se povjerilo stvaranje kvalitetne Hajdukove momčadi sa iznimno ograničenim resursima i vremenom. Jer, da bi sljedeća sezona bila ikakav iskorak naspram ove, Hajduk bi kostur momčadi morao znati sada, najkasnije prije početka priprema, a idealno bi bilo da taj kostur čini barem dijelom igrači koji su već sada u momčadi. No, s obzirom na gotovo siguran odlazak Kalinića, mogućnost da Vlašić bude prodan zbog 'nemoralne ponude' i nedostatak ikakvih naznaka da u momčadi postoje nositelji koji su tu na duge staze, struka i sportski direktpor će vjerojatno morati proučiti mnogo igrača i odraditi duge pregovore sa njima da ih privole na doći u Hajduk, a s obzirom i na Euro u Francuskoj, Hajduk vjerojatno neće imati definiranu momčad prije početka srpnja što je za stvoriti temelje za bolju sezonu od ove debelo, debelo prekasno.
Hajduk ponovno hoda kad bi trebao trčati, letargija koja je obuzela klub zbog nemoći, uzrkovane podjednako vanjskim uzrocima koliko i zbog vlastite nesposobnosti i krivih odluka, je usporila vitalne funkcije koje klub mora imati i ostavila pustoš oko kluba u svim segmetnima osim onog na tribinama. Ljudi i dalje uzimaju članstvo u klubu, dolaze na utakmice i, jednostavno rečeno, vole Hajduk, ali klub i ljudi koji ga vode ne rade puno, ili ne rade ništa, da tu ljubav uzvrate i pokaužu je se dostojnim. Taj narod koji toliko voli Hajduk je i sam kriv što je klub tu gdje je jer su dozvolili da ta ljubav koju imaju za klub preraste u opsesiju i učini klub taocem te ljubavi gdje navijači misle da jedino oni znaju što je za klub najbolje i kojim smjerom treba ići. Iako su namjere vjeorjatno plemenite, kad ljubav preraste u opsesiju i potrebu za kontrolom, najčešće dolazi do raspada, muke i patnje.
Da nije bilo tih prodaja nebi bilo ni Hajduka.
Najbolje da nam igraju Pašalić,Radošević,a napad predvode Nikola Kalinić i Vukušić.
Sasvim normalno da su otišli van,samo je problem što mi gubimo Balića,Eleza,Prcu,Rapaića itd.
Uz to igrači Adriatica,Šibenika itd. idu van,a da u Hajduku ni ne znaju za njih.
Treba dovest Kukija,lijeva strana sa Milićem na beku i Kukijem na boku je neprobojna.
Najbolje da nam igraju Pašalić,Radošević,a napad predvode Nikola Kalinić i Vukušić.
Sasvim normalno da su otišli van,samo je problem što mi gubimo Balića,Eleza,Prcu,Rapaića itd.
Uz to igrači Adriatica,Šibenika itd. idu van,a da u Hajduku ni ne znaju za njih.
Treba dovest Kukija,lijeva strana sa Milićem na beku i Kukijem na boku je neprobojna.
[uredio Medica001 - 05. svibnja 2016. u 12:02]
brzi_Heinz je napisao/la:
Slažem se da je (skoro) nemoguće imati dobrog igrača i ne dati mu lipe. No, ono što me zabrinjava jest da nama treba 11 igrača klase Vela da bi uspjeli u Europi, te trebaju nam treneri koji bi mogli "odgojiti" mlade igrače da budu njegove klase.Isto bih volio i podsjetiti na sezonu kada smo imali Cernata, Vepra, Andrića, Hrgovića, Živkovića... i te sezone smo imali katastrofalan rezultat. Igrači koji su na papiru bili extra klasa, na kraju su se pokazali HNL prosjekom. Pošto je tada i Pudar bio trener, rekao bih da je ipak bitnije tko vodi momčad tj. mlađe uzraste.
Vidi cijeli citat
Zaboravio si Tudora i Sablića, a te smo sezone negdi doveli i Rukavinu koji je bio top potencijal i Nikola Kalinić nam je stasava, mislim da je ček te sezone bio najbolji strijelac (2007/08) Hajduka iako se na početku kad se slagala momčad nije praktički računalo na njega kao na ozbiljnog faktora.
To je na papiru izgledalo
Balić
Živković Tudor Sablić Hrgović
Andrić Cernat Damjanović
Rukavina Kalinić Verpakovskis
Ova gore momčad, da su svi igrači u punoj snazi, spremni i sa izmjenama Balić/Kale, Rukavina/Vlašić o Damjanović/Pašalić zrela je za četvrtfinale Lige prvaka.
[uredio Peter Schmeichel - 23. travnja 2016. u 10:48]
Campione je napisao/la:
Ošneš je napisao/la:
Pfff, mi pišamo na drugo misto, seremo se po njemu, naš minimum je veliki Hajduk, vaš maksimum je 2 kupa, šta smo mi imali (karikiram) 1923 godine 
Vidi cijeli citat
Varaš se Ošneš bilo je to prije Krista. Pišate se na drugo mjesto, a sve bi dali da dobijete mali klubić s kvarnera. Vaš minimum je velik Hajduk koji 4 godine pišljivu Rijeku nije dobio.
Veličina bejbe.Vidi cijeli citat
Pa Osijeka smo tukli u gostima zadnji put kada je Nikola Kalinić bija još junior, pa šta?
I kod vas smo i prije Volpija uvik teško pobjeđivali na Kantridi, pa šta?
Ja se sićan u zadnjih desetak godina da smo vas tukli samo u dvi utakmice na Kantridi, ostalo smo ili gubili ili jedva do boda dolazili, pa šta?
A za vas smo veličina, itekako, iako to nije neko mjerilo jer su za vas i Vojvodina i Velež veličine

Medica001 je napisao/la:
Možete vi reć šta oćete,ovaj Hajduk nije sjena Balakovog,a kamoli Šticinog.Nedaj Bože da se netko ozlijedi,nema tko igrat.Sunce ti poljubim i prije smo bili mladi,imali par rutinera,za koje se,između ostalog,ja sad zalažem,ali opet to je bila ekipa koja bi ovu razmontirala.Kad su Kalinić,Gabrić,Maloča imali po 20-tak godina.Di je taj Kalinić,najbolji napadač tadašnje lige od današnjeg Mastelića ili Mujana
.Mujan i Nikola Kalinić
.Razlika veća nego između mene i Mujana.Imali smo onda Tudora,Bartolovića,Černata koji su bili stariji,a danas imamo Šimića,Prskala i Kalika

.O moj Hajduče,šta bi ja bez tebe.
Nema veze što Hajduk nema veze........
Vidi cijeli citat
Dajjj odlepršaj, lapane jean.
Sada imamo klub i to je najbitnije!
Sada igraju Vlašić, Sušić i Jefferson, a tada Damjanović, Blatnjak i Biščević. Koji je to Balakljovljev Hajduk/Šticin , mora da je to u nekom ludom snu, ma o čemu ti sinko !?????? Daj nemoj provocirati, kako te više nije sram ????!!! 

Možete vi reć šta oćete,ovaj Hajduk nije sjena Balakovog,a kamoli Šticinog.
Nedaj Bože da se netko ozlijedi,nema tko igrat.Sunce ti poljubim i prije smo bili mladi,imali par rutinera,za koje se,između ostalog,ja sad zalažem,ali opet to je bila ekipa koja bi ovu razmontirala.Kad su Kalinić,Gabrić,Maloča imali po 20-tak godina.Di je taj Kalinić,najbolji napadač tadašnje lige od današnjeg Mastelića ili Mujana
.Mujan i Nikola Kalinić
.Razlika veća nego između mene i Mujana.
Imali smo onda Tudora,Bartolovića,Černata koji su bili stariji,a danas imamo Šimića,Prskala i Kalika
.
O moj Hajduče,šta bi ja bez tebe.
Nema veze što Hajduk nema veze........
Nedaj Bože da se netko ozlijedi,nema tko igrat.Sunce ti poljubim i prije smo bili mladi,imali par rutinera,za koje se,između ostalog,ja sad zalažem,ali opet to je bila ekipa koja bi ovu razmontirala.Kad su Kalinić,Gabrić,Maloča imali po 20-tak godina.Di je taj Kalinić,najbolji napadač tadašnje lige od današnjeg Mastelića ili Mujana
.Mujan i Nikola Kalinić
.Razlika veća nego između mene i Mujana.Imali smo onda Tudora,Bartolovića,Černata koji su bili stariji,a danas imamo Šimića,Prskala i Kalika

.O moj Hajduče,šta bi ja bez tebe.
Nema veze što Hajduk nema veze........
FIFA objavila detalje - pogledajte kako će izgledati zatvaranje najkomercijalnijeg Svjetskog prvenstva u povijesti
UŽIVO: Francuska - Španjolska 0:2 (Svjetsko prvenstvo, polufinale)
Iz županijskog nogometa do SHNL-a: Slaven Belupo potpisao domaćeg veznjaka
Neslužbeni svjetski prvak? Što kada bismo boksački sustav primijenili na nogomet?
Navedite ime barem jednog nogometaša Dinama iz posljednjeg desetljeća, Hrvata a ne stranca, koji barem jednom nije zaigrao za neku od hrvatskih reprezentacija. Ajmo, probajte, samo jedno ime bit će dovoljno.
Ne pada vam nitko na pamet? Ne možete se sjetiti? Okej, dopušten je i džoker zovi. Nazovite, recimo, Zdravko Mamića, on bi sigurno morao znati.
Recimo, ovako: Što mislite koliko će igrača koji su novčano bili vezani - ili su to još uvijek - uz Zdravka Mamića biti dio hrvatske nogometne reprezentacije koja će ovoga ljeta igrati na Europskome prvenstvu u Francuskoj?
Od njih 22 bit će ih - rekli smo da je lagano - dvije trećine. Izbacite tri golmana (šteta što je mladi Oliver Zelenika zaostao u razvoju, jer biste inače trebali izbaciti samo dva golmana), Darija Srnu, Nikolu Kalinića, Rakitića i Ivana Perišića i dobili ste odgovor.
Dinamoizacija hrvatske nogometne reprezentacije ovih mjeseci, pod vodstvom slučajnog izbornika Ante Čačića, ulazi u svoju završnu fazu. U reprezentaciju će, naime, biti pozvani svi koje Mamić poželi. Doslovno.
Do sada je Mamić, kao kralj krokodila u hrvatskoj nogometnoj bari, imao “pravo” na pet, šest svojih igrača (otud i mladi Zelenika prije dva ljeta na Svjetskom prvenstvu u Brazilu), da bi sada, riješivši se trenera marioneta s igračkom karizmom i postavivši za selektora čovjeka koji je u mladosti maštao da bude najbolji TV serviser u kvartu, dobio mogućnost birati sve reprezentativce. Baš sve!
Trn u oku mu je tek ona jedna trećina od koje nema niti je ikada imao koristi. No, nema brige, i to će uskoro biti riješeno. Srni je sat otkucao, Subašića će za godinu, dvije zamijeniti Livaković ili Šemper, Kalinić će otpasti čim uđe u golgetersku krizu (a čini se da je već ušao), a preostali dvojac - Rakitić i Perišić - neće mu smetati.
Uostalom, oni su, poglavito Perišić, već dugo najbolji hrvatski nogometaši i dobro će doći za dizanje cijene ostalima u ekipi.
Pogledajte što na zadnjem Čačićevu popisu piše u kućici lijevi bek. Što piše? Ništa, eto što piše! Ozlijedio se Mamićev lijevi bek, onaj koji je već imao zajamčeno mjesto u reprezentaciji (Pivarić), pa je u Maksimiru odlučeno da se drugog lijevog beka i ne poziva. Igrat ćemo bez lijevog beka. Bolje i to, složili su se Mamić i Čačić, nego da pozovomo, recimo, Ivana Strinića. Dokazano pouzdanog lijevog beka s platnog popisa Napolija, trenutačno drugoplasirane momčadi talijanskog prvenstva.
Ozlijedio se - ne zaboravite, govorimo o nogometu, sportu u kojem su ozljede uobičajene - i Marko Pjaca, Mamićevo lijevo krilo, pa je u Maksimiru odlučeno da se zamjensko lijevo krilo i ne poziva. Da slučajno ne zabije gol, onako kako to, recimo, u Rijeci stalno radi Marin Tomasov, pa da ga poslije moraju ponovno zvati. Kako da ne, pa nisu oni baš tako navini. Uostalom, Miško će razumjeti. A Keka tko šljivi, ako mu smeta, neka prepili žicu i vrati se u Sloveniju.
Nepozvanih, naravno, ima još. Nepravedno nepozvanih. Onih, dakle, koji su poziv zaslužili, pogotovo kad ih usporedimo s igračima koji se nalaze na popisu pozvanih. Prvi među njima svakako je Nikola Vlašić.
Motor Hajduka, istina, bio je zimus ozlijeđen (zar nije bio i Schildenfled pa im nije smetalo da ga fino skockaju), no već prve utakmice nakon oporavka, a posebice ona prvenstvena protiv Dinama, pokazale su kako je riječ o mladiću koji je, uz dužno poštovanje prema svim Dinamovim razvikanim zvijezdama, najveće blago hrvatskoga nogometa.
Baš kao što je Ivan Perišić, bez obzira na Modrićevu slavu (ajmo još jedan brzinski kviz: 88 nastupa za “repku”, a sjetite se jednoga, samo jednoga!), najmoderniji, najspremniji i najvažniji “vatreni”, tako je i Vlašić predodređen samo za najveće stvari. Njegova trkačka moć, bez obzira na mišiće stare niti 18 godina, impresivna je, on se diže kad svi drugi padaju i uvijek ide naprijed, okomito na protivnički gol. Vlašić, naravno, još uvijek nije zreo za udarnu reprezentativnu postavu, no nema nikakve sumnje da bi morao biti među putnicima za Francusku. To samo slijepi i zločesti ne vide.
O Mariju Pašaliću, pak, nema smisla raspravljati. On je “tek” igrač Chelseaja na posudbi u Monacu, ponajboljoj francuskoj ekipi. Nije on Alen Halilović kojega je Barcelona posudila ispadajućem Gijonu i kojega zagrebački mediji - a to su praktično svi osim nekoliko iznimki poput “Slobodne” - prate do te mjere da je vjerojatno i Mateu “taj mali će biti novi Messi” Kovačiću neugodno. A da o Domagoju Antoliću i ne govorimo. Kapetan Dinama se vjerojatno i sam pita kako je dospio tu gdje jest. U redu, kapetan Dinama je postao jer nije bilo nikog drugog, ali kako se našao među “vatrenima” to je valjda samo Mamićima jasno.
1 Dante Stipica
2 Hrvoje Milić
4 Maksim Bilyi
5 Lorenco Šimić
6Jefferson de Jesus Santos
8 Nikola Vlašić
9 Nicolas Velez
14 TonćiMujan
17 Josip Juranović
19 Elvir Maloku
21 Ivan Prskalo
23 Zoran Nižić
24 Marko Pejić
28 Marko Bencun
31 Tino Sven Sušić
32 FranTudor
44 Ante Roguljić
88 Frane Vojković
91 Lovre Kalinić
Evo i imena igrača koji konkuriraju za današnju utakmicu. HŽV
- Forum početna
- Pretraga foruma
- Rezultati pretrage
- Najnovije
- Najčitanije


ANKETA: Je li Olise morao biti isključen zbog prekršaja nad Rodrijem? 'Nije Argentinac pa se ne priča...'
1 sat•Nogomet

Pod Tornjem potvrđen nastavak suradnje s dvojicom igrača
1 sat•Košarka

Bilić: 'Želja svih nas je da Modrić nastavi igrati za Hrvatsku'
1 sat•Nogomet

Maradonin maser iz 1986. prisjetio se 'Božje ruke': 'Diego je predvidio taj gol prije utakmice!'
3 sata•Nogomet

Bivši sedmi igrač svijeta zaustavio Dodigov put u Umagu
3 sata•Tenis

FIFA objavila detalje - pogledajte kako će izgledati zatvaranje najkomercijalnijeg Svjetskog prvenstva u povijesti
3 sata•Nogomet

Neki stari asovi: Na popisu najboljih strijelaca u polufinalima nema Messija, Mbappea, Kanea...
3 sata•Originalno

UŽIVO: Francuska - Španjolska 0:2 (Svjetsko prvenstvo, polufinale)
2 sata•Nogomet

Senzacionalan transfer u Zagrebu: Dejan Lovren blizu neočekivanoga povratka u hrvatski nogomet
12 sati•Nogomet

Peti klub u Europi trenutno je samo san, hrvatski predstavnici trebaju fantastičnu europsku sezonu
1 dan•Originalno

Izašao je novi video stadiona u Kranjčevićevoj, pogledajte kako napreduju radovi
2 dana•Nogomet

Poznati su svi parovi i raspored polufinala Svjetskog prvenstva
2 dana•Nogomet

Prvo ljeto bez nervoze: Kako je Uprava Dinama izliječila navijački PTSP?
1 dan•Originalno

Službeni raspored Lige nacija: Hrvatska s Češkom igra u Osijeku, a protiv Engleske pred praznim tribinama
10 sati•Nogomet

ANKETA: Je li Olise morao biti isključen zbog prekršaja nad Rodrijem? 'Nije Argentinac pa se ne priča...'
1 sat•Nogomet




