Naerbo - Vojvodina (10:10) 23:25
Najveći uspeh u istoriji RK Vojvodina i posle 22 godine osvojen jedan evropski trofej za srspki muški rukomet (Jugović sa Šterbikom osvojio Challenge Cup 2001. god).
Uspeh je veći ako se zna da je Vojvodina oba finala igrala bez povređenih M.Milića (jedini levoruki desni bek), Grozdanića i golmana Arsenića.
Kao što trener Vojvodine Rojević (najbolji srpski trener!) uvek govori "napad pobeđuje, ali odbrana osvaja", tako je bilo i ovaj put. Ponovo vrhunska defanziva Vojvodine, sa samo 23 primljena gola i koja je "naterala" domaćine na čak 18 tehničkih grešaka. 3 i 4 u odbrani, Vukovljak i Pušica su ponovo demonstrirali "čas odbrane".
Sjajna atmosfera u DNB Areni u Stavengeru (Naerbo je prigradsko naselje sa 8000 stanovnika i ovaj put je kao domaćin, kao i prošlogodišnje finale igrao u Stavangeru). 4500 ljudi, od toga oko 150 lokalnih Srba, koji su bili bučni. Počelo je sa grčom u napadu na obe strane, već u 1. napadu Vojvodina gubi loptu, ali Lučin brani kontru, a nastavio je sa sjajnim odbranama, pa je već u 6.min imao 4 odbrane.Igralo se gol za gol, a Naerbop je otišao na +2 u 16 min (7:5), a malo kasnije i na max. +3 (10:7, 26 min). Rojević uzima T.O., a Vojvodina vrlo brzo dolazi do izjednaćenja (10:10 na poluvremenu).
Već se tu naslućivalo da će domaći jako teško nadoknaditi 7 golova razlike.
Drugo pol. slično...gol za gol...greške na obe strane, ali Vojvodina posle par odbrana Lučina i odličnih napadačkih akcija dolazi do 2 razlike (15:17, 43. min), Naerbo se vraća i serijom 3:0 preokreće na 18.17 (49. min) ali to je bilo poslednje što su uspeli da urade. Vojvodina bez problema privodi utakmicu kraju i na kraju i pobeđuje sa 25:23
Kod Vojvodine, sjajna kompletna odbrana, odlični Lučin (11 odb, 33%), Pukhouski 7, Aziz 6, Rađenović 3.
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic