feniks93 je napisao/la:
Sinoć je iznesen jedan zanimljiv podatak, kako Dancima čitavu utakmicu igra 7 igrača. Nema puno kemijanja, a ono što je zanimljivo da je to manje-više kostur reprezentacije koji igra zajedno posljednjih 7-8 godina.
Upravo mislim kako je to najveći problem hrvatake reprezentacije - nepostojanje standardne sedmorke i jasno posložene kvalitativne hijerarhije u momčadi. U Atlanti 1996. se znalo kako je prvi golman Matošević, lijevo krilo Ćavar, lijevi bek Puc, srednji vanjski Perkovac, desni vanjski Saračević, desno krilo Smailagić i pivot Jović. Plus odlične zamjene poput Mikulića, Jelčića, Goluže, Kljajića. U Ateni 2004. isto tako - golman: Šola, lijevo krilo: Kaleb, lijevi vanjski: Lacković, srednji vanjski: Balić, desni vanjski: Metličić, desno krilo: Džomba i pivot: Vori. Plus dva obrambena specijalca Dominiković i Špoljarić.
Kad imaš ovako posloženu hijerarhiji u reprezentaciji onda su sve priče o nekakvom pomlađivanju izlične i čisto prebacivanje loptice odgovornosti.
Valjda nitko ne spori kako su trenutno dva naša najbolja golmana Šego i Alilović. Čudno je kako do sada nijednom njih dvojica nisu bila par na nekom prvenstvu. Njima dvojici priključiš nekog mladog talenta (Kuzmanović, Mandić). Na lijevom krilu prvi izbor je Mandić, Mihić i Jelinić. Tim redoslijedom. Lijevi vanjski: Mamić, Jaganjac, Lučin. Srednji vanjski: Duvnjak, Karačić, Cindrić, Pavlović. Desni vanjski: Stepančić, Martinović, Maraš. Desno krilo (najslabija pozicija-Čupića zvati i do 40-te dok se ne izkristalizira netko): Čupić.....Glavaš. Pivot: Marić, Brozović, Kozina, Šipić. I na kraju obrambeni specijalci: Gojun, Musa.... netko mlađi.
Uz ovako hijerarhijski posloženoj reprezentaciji "nema zime" za rezultat.
Što se tiče izbornika....U jučerašnjoj utakmici u oko mi je upala jedna sekvenca. Na time-outu Horvat priča lijepe priče, al pred kraj time-outa upada Balić i podvikuje na igrače. Nakon toga jako dižemo našu igru, pogotovo u obrani. Možda je to put kojim treba krenuti. Horvatu se zahvaliti, a Balića postaviti za novog izbornika. Ne možeš nijedan posao raditi uspješno ako nemaš autoriteta.
Odlična analiza; pa mi smo na temelju rezultata s OI 2004. dugo držali razinu, tadašnji kostur momčadi gotovo je sljedećih 10 godina bio smjernica kako treba postaviti igru, koji su igrači ključni te koje nove igrače treba pozivati. Ne treba zaboraviti ni da smo imali odlične zamjene u vidu primjerice Drage Vukovića koji je dugo bio u kadru reprezentacije a pomalo je na kraju bio i nepravedno šikaniran. Tokom narednih godina osim Balića na SV, naš glavni forte bila su krila - jedna energija i strast kojom je prštio tada vrlo mladi Čupić bila je i više nego jamac za napad. Imali smo raznolika rješenja u napadu protiv gotovo svih reprezentacija (osim Francuske i Danske), a obrana sa Špoljarićem i Dominikovićem bila je 'brutala'. No došla su druga vremena, pokazali se da Mandalinić nema finesu šuta jednog Lackovića, Mihić nema nebeski skok jednog Džombe, a niti da je Cindrić novi Balić. Kako su godine odmicale tako je nestajala ta kemija i energija, izuzev bljeska na prošlom Europskom prvenstvu. No svejedno naši trebaju težiti da budu unutar top 10 reprezentacija svijeta, čak i u ovakvom neposloženom sastavu.
[uredio Reset-21 - 23. siječnja 2022. u 10:11]
