Ono što sam gledao Nexe pod Tamšeom je onako kako bi Hrvatska trebala igrati. Jaganjac je tamo eksplodirao od dolaska Slovenca, skoro svaku tekmu je blizu 10-ak golova. Sad si zamišljam da mi igramo takav rukomet koliko bi prostora dobili Martinović, Lučin, Jaganjac i ostali šuteri, a imamo srednje koji tako itekako mogu igrati. Pivoti i krila bi dobili strašno puno prostora.
Sa Horvatom igramo jako sporo, vanjski sami sebi kreiraju i zbog toga nekad Martinović uđe u seriju promašaja jer je obrana na njega itekako spremna. Ovakav Martinović bi kao nekad Metličić i Lac bio na 8 do 10 golova da igramo brzo uz kreaciju.
Te priče o nekoj famoznoj obrani ili pomlađivanju su samo izlike. Obrana mora biti samo gol bolja od napada i dovoljan ti je +1 u svakoj tekmi primili mi 40 gdje zabiješ 41 gol .
Nažalost, naš najveći problem godinama uz golmana je i igra u napadu. Eventualno utakmice koje se sjećam da smo izgubili zbog obrane je utakmica finala sp-a 2005 godine kada smo mislim zabili 34 u finalu, a primili 40 golova. Iako su golmani bili na nekih mizernih 20%, eto našao Španjolci sa 9 metara imali 12/18.