Uf, s Babićem je to izgledalo kao neki rulet; nisi znao je li ćeš neku utakmicu dobiti s 10 golova razlike ili izgubiti s tolikom razlikom... Sjećam se kad su nam Norvežani uvalili na EP 2016. 35 golova, mislio sam da obrana kao takva ne postoji; onda zatim uvjerljiv poraz od Francuza te naposljetku čudo-pobjeda nad Poljacima uz tada fantastičnog Stevanovića na golu, pogotovo na utakmici za broncu protiv istih Norvežana. A onda OI u Riju na otvaranju rijetko viđena rezultatska blamaža protiv Katra (u rangu zadnje naše dvije utakmice na SP 2021., a prethodno su nas tako razvaljivale još Jugoslavija i Rusija prije mnogo godina), te sretno izborena pobjeda nad jedva prosječnom Argentinom, da bi potom proigrali, nanizali tri impresivne pobjede i kad su svi u četvrtfinalu očekivali prolaz, dogodio nam se black-out protiv Poljske. O ispuštanju 8 golova razlike na manje od 20 minuta prije kraja protiv Slovenije ne treba trošiti riječi. Složio bih se da su Babić, a prethodno Goluža znali u pojedinim utakmicama strašno nabrijati ekipu. No naviknuti na visoke rezultatske domete, jednostavno nam nije bilo lako za gledati sva ta ispadanja prvo u polufinalu, a zatim neplasman u to polufinale, bez obzira što bi 6. mjesto još izgledalo itekako prihvatljivo. Červarov drugi mandat 2018-2021 ne može se ocijeniti uspješnim, srebro na EP 2020. izgledao je kao "labuđi pjev" (mislim da mu baš na tom prvenstvu pomoćnik nije bio Horvat, a kasnije ga je vratio). Uglavnom rukomet kakav smo igrali pod Babićem imao je smisla, no nekako mi je Babić ostao nedorečen kao izbornik; malo je nedostajalo i da postane (novim) junakom, dok s druge strane spomenuti porazi u Babićevom mandatu ostavili su puno upitnika. HRS je u Červaru vidio priliku da se to stabilizira, no rezultat je polako krenuo silaznom putanjom, dok s druge strane i Duvnjak više nije mogao davati figurativnih 120 % od sebe.

Ne bih još otpisivao reprezentaciju za SP, smatram da je četvrtfinale realan domet. No za ulazak u četvrtfinale naši će morati mnogo suza, znoja i krvi proliti. Bez obzira što su Danci klasa iznad, mi se s Egipćanima moramo potući za plasman u četvrtfinala. Ali kako sad više nismo goropadni, i ostale reprezentacije u grupi nam mogu biti plutajuća mina. Ova Belgija je bila opomena. Ne vjerujem da ćemo si dozvoliti kiks ili čak rezultatske blamaže nad protivnicima kao što su SAD, Maroko, ili iz druge skupine najvjerojatnije Tunis ili Bahrein (pa čak i Belgija), ali nekako predosjećam da će biti puno puno muke, tj. nastavak "prezentacija" sa SP 2021. (bez one zadnje dvije utakmice s rezultatskim blamažama) i EP 2022. Sad smo puno podložniji da nam netko prosječniji poput Japana, Argentine, Katra, Nizozemske ili Crne Gore otkida bodove, što bi još prije koju godinu bilo gotovo pa nezamislivo.