Kljaić analizira Červarovu momčad: Brinu me vratari - samo Alilović ima pedigre

Jake strane: Balić je opet unutra. Smršavio je i postao eksplozivniji, a Ivan Čupić je ispao vragu iz torbe

ZAGREB - Svemu kad-tad dođe kraj, podmlađivanje nije hrvatski specifikum. Rukomet je grub sport, igrači se troše i ozljede kreiraju postave. Istina, neki su otpali, možda i nisu trebali. No, da su bili puno bolji, još bi trajali. Konkretno, Losert nije branio, Dominiković nije igrao u napadu... Da, Špoljarić će nam jako nedostajati. Ne treba raditi dramu, o puno sitnih detalja ovisi hoćemo li biti prvi ili šesti, a možemo i jedni i drugo.

Pogled na pozicije u momčadi možda i neće dati pravu sliku. Ukupno gledano, na svakom mjestu postoji dobar igrač kao zamjena. No, problem je u širini. Konkretno, Kljaić rezonira ovako:

- Lijevo krilo i mali Manuel Štrlek. Mali je već sada virtuoz, no tko može zamijeniti Kinu - Nikšu Kaleba koji je bio terijer u obrani. Nema alternative za njega u obrani 3-2-1. Imali smo jači par ( Šprem), no što sada čini Manuel s također mladim Mataijom.

Na lijevom vanjskom smo OK s Lackovićem koji se vraća nakon ozljede i Valčićem. Tonči je možda ponekad previše discipliniran i rezerviran, trebao bi pokazati malo više inicijative. Na poziciji srednjeg smo možda i jači jer je Balić opet unutra, smršavio je, dobio na eksplozivnosti. A Duvnjak je zaista veliko pojačanje. Tu smo bolji nego ikad. Na desnom vanjskom je rupa bez Pere Metličića. To nitko ne može pokrpati, tu igru 60 minuta u obrani i napadu. Buntić je dobar, može odigrati super, a može i statirati. Miljak mi je nepoznanica. Na desnom smo krilu jaki. Čupić je “ispao vragu iz torbe”. On i Zrnić su odličan tandem iako je Džomba bio neviđena atrakcija koja diže momčad.

Slijede dva najveća problema u momčadi, smatra Klajić “iako je Vori najbolji pivot na svijetu”.

- Vori i Sulić bili su jači nego što je Vori sada s mladim Marićem. Marić je odličan, budućnost HR rukometa, on je to već pokazao. No, Sulić je mogao i morao biti još unutra, njega kao da si “s lanca pustio”. Ubojica kad treba, a ponekad čak i kad ne treba.

- Vratari su po meni najveći naš problem. Samo Alilović ima pedigre, ali i on zna ponekad zakazati. Sad nemamo vratara kao što je Šola bio u Portugalu ili Losert u Ateni. Bilo je mjesta za Kelentrića ili Blažička zbog iskustva. Alilovićeve zamjene igrale su samo u domaćoj ligi, a to nije dosta. Šego ima najveću provjeru kad u Zagrebu međusobno igraju prva i druga momčad.

Nekad smo u obrani imali ‘mašinu za mljevenje mesa’

Legendarni “Kljun” , kao i mnogi, znaju da je obrana u rukometu ključ pobjede. Da, na Kopljaru i Gojunu težak je zadatak:

- Naša je obrana bila ‘mašina za mljevenje mesa’. Gojun je grub, ali još ne osjeća sve finese, no doći će s godinama. Kopljaru je visina hendikep jer u obrani instinktivno hvata za vrat. Nažalost, u napadu još nije razarač iako ima tu visinu i veliku snagu.

Priča o puno debitanata ne smeta Kljaiću previše:

- To je hendikep, no ne nužno i prevelik. Meni je Tonči Valčić bio debitant na Svjetskom prventsvu u Egiptu 1999., a bio je najbolji od svih