Previsoko letimo. Ne može jednostavnije. Znači igramo protiv ekipe koja ima par osvojenih Olimpijskih igara i koja je peterostruki svjetski/europski prvak,ekipe koja je fizički nemjerljivo dominantnija,ekipe koja nas redovno guzi i mi se pripremamo za utakmicu i ulazimo u nju kao da igramo protiv sebi ravnih,sve na osnovu jedne prave pobjede koju smo ostvarili protiv njih. Čitam komentare i "analize" utakmice i nitko praktički ne spominje Francuze-logično,jer što se njih tu pita-mi da smo bili pravi,da je lopta brže išla i da se igrala bolja obrana,pa mi bi sada slavili. Da je babi kurac,bila bi dedo.
Kao da,recimo,treći sa rang liste izazivača,čovjek koji nikad ništa nije osvojio i čovjek koji je 20 cm niži od Klička,uđe u otvorenu razmjenu udaraca sa njim i onda se čudi kada popije nokaut... Stvari su jednostavne-mi čak ni sa onom zlatnom generacijom nismo mogli odigrati sa Francuzima onako kako mi želimo,a kamoli sa ovom. Ubuduće,sve one patetične i (očito) neiskrene najave utakmice izbornik treba zabraniti,utakmicu treba pripremiti,ući u nju i odigrati je kao underdog,Francuzima treba prepustiti zasluženu ulogu velikog favorita,a ne da,recimo,Čupić kaže prije utakmice kako nitko protiv nas nije favorit,da uđe u utakmicu sa takvim stavom,pa da se nakon dva promašaja usere i onda nakon utakmice postene suicidalan. Ako ja uđem u utakmicu sa (neutemeljenim na činjenicama) stavom kako sam ravnopravan sa protivnikom,a on mi dokaže suprotno već nakon par minuta igre,naravno da je ta utakmica odmah izgubljena jer se pogrešno pripremila. Ako uđem u utakmicu sa (utemeljenim na činjenicama) stavom kako je protivnik u većini stvari jači od mene,onda ću na te stvari obratiti više pažnje i neću psihički pasti kada se uvjerim da je to istina. Nije tu stvar u mudima,već u čistoj psihologiji.
Ono,mi bi izgubili utakmicu i sa drugačijim pristupom,ali bi barem bilo nade za iduću. Sa ovakvim pristupom,večeras smo već upisali i poraz protiv njih na Olimpijskim igrama,ako se susretnemo.
[uredio mumu - 24. siječnja 2016. u 00:21]