Razlog je vrlo interesantan: Zagreb ima vratare, koji su daleko od najboljih u LP-u, ali svejedno primaju mali broj pogodaka. Razlog nije u tome, da je sama struktura obrane Plinara na savršenem nivou,mada ima tu nekoliko ozbiljno uigranih kretanja, posebno između 3-ice i špice te špice i oba dva halfova.
Glavni razlog statistički odlične obrane Zagreba je baš njihov napad. Zagreb ne igra "moderni" run and gun rukomet sa visokim tempom i velikim brojem napada na utakmici, nego igra spori, "ball controll" rukometni stil. Lino je ocijenio, da ima napadački relativno limitirane igrače, pa je zato momčadsku taktiku pripremio na:
1.Spori i organizirani napadi sa puno pasivnih dodavanja i naleta i igrom do čiste šanse. Zagrebovi pozicijski napadi su među najdužima u Ligi Prvaka, još više kad se igra 7:6. Nema tu taktike u stilu "križaj i šut" nego se igra "šah" i vrši pritisak na obranu dok god ona ne pukne.
2.Tranzicija je sporija, ali sigurnija. Kad pogledamo prehod iz obrane u napad ZG-a, vidimo da u tranziciji prevladuju direktne kontre (golman-krilo) i puno manje momčadske kontre i polukontre. Prijenos lopte u napadačko polovino nije spor, ali daleko je to od polukontri Kiela,PSG-a,Montpelliera i sličnih momčadi. Idu polako, ali na sigurno.
3.Mali broj tehničkih pogreška po individualnim akcijama: Nema tu puno improvizacije i "divljanja". Taktika se svodi na čuvanje lopte, pa makar odigrali 90% napada na pozicioniranu obranu.
Znamo kako vrhunske momčadi "zatvaraju" utakmice u Ligi Prvaka: Kontrama i delnim rezultatima 5-0 u določenoj fazi utakmice. Zagreb u večini slučaja ne dobiva puno golova s kontre baš zbog napadčkog stila, koji nije atraktivan, ali omoguća bolji defenzivni dio. Ako momčad gubi loptu u polukontri ili šutira iz nerazonskih pozicija, onda je to idealan recept za bolju momčad.Sigurno, utakmica s puno tempa, dinamike i visokim brojem napada je puno gledljivija i interesantna, ali s druge strane, organizirani i dugi napadi "umore" i psihički i fizički suprotnika i ako pogledamo natančnije,Zagreb puno pogodaka postiže u posljednim sekundama svojih napada, kad obrana suprotnika, zbog intervala/ponavljanja, nema više psihofizičke svježine. Izgleda, da su to zaisto dobro natrenirali kroz pripreme i jesenki dio polusezone. Idealan primjer toga je domaća utakmica sa strašno moćnim Pick Szegedom, kojeg je ZG imao praktički "u šahu" i "samo" zbog zaista veće individualne kvalitete je Pick izvlačio minimalnu pobjedu.
Na kraju dobimo logićnu analizu: Obrana 3-2-1 je kvalitetna,uigrana/dobro zatvaranja tzv. "obrambenih trokuta" i sa fizički dominantnim igračima (Mandić,Vekić,Šušnja, Kontrec ipd.) U napadu se igra strpljivo i sporo, što dovede utakmice na niski broj napada. Manji broj napada-manje mogućnosti suprotnika da postiže pogodke.
I sa psihološke strane je ova taktika odlična, jer u kvalitetnoj izvjedbi omoguća visoku intenzivnost i motivaciju igrača te domaće publike. Jer kad outsider (u tom primeru Zagreb) igra domaću utakmicu sa vrhunskom ekipom ala Szeged ili Flensburg, osnovna motivacija igrača je u početku na visokoj razini, logično. A kad k tome dodamo činjenicu, da je u nekoj 39.minuti, zbog "defenzivne taktike" rezultat tek 11:12 za renomirane goste, onda je samopouzdanje mladih igrača puno veće, a isto tako i sama atmosfera u dvorani. Domaća momčad "osjeća" da može i to ju digne, favorit ne uspije "prelomit" utakmicu i onda u posljednih 15 minuta imamu otvorenu utakmicu. Naravno,ekipa može ići u utakmicu i na "otvoreni te atraktivni" način, ali to ćesto donosi do tehničkih grešaka, što vrhunske momčadi kažnjavaju u 2 poteza. Naravno, da nije loše imati protiv jednog giganta u 39.minuti utakmice rezultat 18-22 sa "lijepim rukometom". Ali još bolje je imati 10:10 mada sama igra i nije baš nešto posebno. Na kraju se belježi rezultat i još dobrom pamtim Vujovićev Zagreb, koji je igrao 1/4 Lige Prvaka pred punom Arenom u sjajnoj atmosferi, a sama igra je imala defenzivni stav, spor ritam i po 2 ili 3 izjemene obrana-napad.
Ako hoću Lino i Dominiković (ne sumnjam) uspijeti pronaći slično taktiku za defenzivni dio repke i uigrati ga s izborom vratara (ako želimo barem djelomično dominantnog vratara, trebamo naći adekvatan tip obrane koji mu odgovara, jer nemamo Landina,Wolfa ili Omeyera koji individualno kvalitetom mogu "igrati" baš svaki tip obrane.) možemo imati odlične uvjete. Jer u napadu ćemo nešto napraviti sigurno, individualna kvaliteta napada Hrvatske je na top nivou, što pokazuje i statistika Eura 2018, gdje je Hrvatska imala procentualno najbolji napad u smislu realizacije.
Dobro, još sam i previše "pričao" heheh lijep pozdrav.

[uredio Claudio - 28. prosinca 2018. u 15:48]