Hvala na pažnji.
Meni izgleda čista "defenzivna" postava, znaći Lino i Davor su odlućili graditi rezultat na obrani i to je ključ izbora.Nešto takvo sam i očekivao. Visina, snaga, poudarak na obrani i iskustvo.Vranković je dobar u defenzivi, Blažević igra važnu rolu u obrani Szegeda, obojica igraju u fizićkoj teški i ostri mađarskoj ligi. Šušnja će izgleda biti defenzivni "jolly" u utakmicama, koje će se igrati u sporom ritmu gol za gol i gdje je potrošnja centralnog bloka zbog dugih napada zaista velika. Izgleda, da su analizirali dobro protekli Euro i naučili iz pogreška, te da će obrana, kao osnovni temelj rukometa,izgledati puno bolje. Imamo dvojicu sjajnih kontraša/realizatora, Štrleka i Horvata i ako uspijemo sestaviti kvalitetnu defenzivu, fizička potrošnja u grupnoj fazi će biti relativno niska, jer možemo puno pogodaka postići iz direktne kontre i polukontre te tako lakše doči do važnih pobjeda. Svi pričaju o "modernom rukometu" i o tome, kako svaki igrač treba biti besprijekoran u oba pravca. Moguće. Ali tko je posljednji pobijedio najteže natjecanje u rukometu (EP) ? Španjolska. Koja je cijeli turnir igrala sa dvije izmjene obrana-napad i koja je, unatoć tek 6.najefikasnijem napadu EP-a zlato "izgradila" na liniji Vratar-Guardiola-Moros.
Tema Jaganjac i Martinović. Eto ovdje dolazimo do "paradoksa trenera". Ja kao navijač i čovjek bez odgovornosti bi apsolutno pozvao obojicu jer smatram, da su zaista sjajni talenti i da će u godinu dana biti i u kompletu puno bolji igrači nego Blažević i Vranković (ofenzivno su i danas puno bolji) ali tu sad dolazimo do jedne "cake". Ako su (izgleda) u stožeru odlućili da će biti ključ izbora obrana/iskustvo, onda su danas Blaževič i Vrankovič tu u prijednosti i to treba poštivati. Smatram, da je Lino odlučio u početku za iskusno momčad igrača u relativno zrijelim godinama, zato jer bi barem u teoriji, oni morali lakše podnijeti veliki pritisak koji nosi takvo prvenstvo, posebno početak, kad nitko ne zna zaista "gjde toćno je". Kad (ako) momčad dobro"krene"u takmičenju i dobije na samopouzdanju, optimizmu, mirnoći i sigurnosti, onda je u takvo "cijelino" puno lakše uvesti mlade i neiskusne igrače jer oni u tom primjeru donose samo pozitivne stvari, kao što je sviježina, lakotnost i mladostička sportska "bezobraznost". Ako im netko naloži preveliki teret u samom početku, onda mogu "izgoriti" u tom prevelikom pritisku i želji i to nitko ne želi. Da, Jaganjac i Martinovic imaju iskustvo igranja Lige Prvaka, Sehe/Bundeslige, ali repka je drugo. Dres reprezentacije je uvijek "najteži". Nije nemoguće, da dobiju priliku tokom prvenstva, ako sve krene dobro i stožer ocjeni da nam treba neka nepredvidljivost, svježina ili "jolly". Kvaliteta nije sporna, treba ih samo ukljućiti kad mogu biti bez prevelikog optećerenja i u nekom pozitivnom trenutku. Kako god, imamo dvojicu potencialno "TOP vanjskih" svijeta za slijedeću dekadu i to je sjajno. Nadam se, da ih ćemo videt već u ovom natjecanju.
Tema Duvnjak: Dule je vođa. Sport okreće miljune zbog "glave", ne (samo) zbog motoričkih sposobnosti, talenta, znanja ili kvalitete. Ako bi odlućivala samo kvaliteta momčadi, onda natjecanja nebi imala ni smisla, jer znamo tko je najbolji. Ali nije tako, baš zbog toga jer odlučujuči faktor je psihologija, od koje krene sve. Momčad sa Duvnjakom nije ista nego bez njega. Dule donosi iskustvo, karizmu, mirnoću, pozitivan stav, pobjednički mentalitet i vrhunski stav prema sportu i to se nemože mijeriti statistikom ili fizičkim testiranjem. Naravno, nemoguće je očekivati da će Duvnjak biti 60 minuta besprijekoran u oba pravca. Nije više 2009 godina.Lino mu treba naći odgovarajuću rolu, gdje ćemo imati "pravog" Duleta u onih 20,25 minuta utakmice koje odlućuju o pobjedniku.Duvnjak, Karabatić, Lazarov i slični nisu samo kvalitetom najvažniji igrači. Oni su vođe na terenu, "desna ruka" trenera, ponekad imaju na terenu još veću važnost nego sam trener, jer momčad puno bolje, mirnije i lakše igra, kad je glavni igrač na terenu i još u pravoj formi.
Tema Favoriti prvenstva: Hrvatska je, barem na papiru, izvan najužijeg kruga favorita za medalju ili čak zlato. Možda je tako i najbolje.Červar je poznat po tome, da ako ima neku jasnu kvalitetu, onda je to tzv. "galvanizacija" na papiru "lošije" momčadi i napad iz pozadine. Možda mu ta rola odgovara puno više nego kad je pod pritiskom "glavnog favorita". Na kraju krajeva, znamo, da je kvalitet momčadi tek preduvjet za nešto. Ako nema glavnih stvari, ako momčad nema definirane role koje pojedinac akceptira, ako nema hierarhije, zajedništva, ako igrač nije u stanju odricati se lastnoj promociji za dobrobit ekipe, onda možemo imati i "All Star" ekipu, ali ništa od toga. Tko je u glaunom pobjeđivao posljednje velike turnire u rukometu (osim Francuza kući)? Momčadi sa iznimno visokim timskim duhom, koje su imale izrazito veliku mentalnu snagu i koje nisu bile baš glavni favorit natjecanja (barem u onom trenutku). Njemačka senzacionalno Euro 2016, Danska isto tako u Riu nije bila baš glavni favorit za zlato, Španjolce nitko nije vidio kao zlatne u siječnju 2018,Montpellier prošle godine u LP-u da ne pričamo, Varadar u 2017 isto tako nije bio ispred Barce,Veszprema etc. Vidjet ćemo, da li će ova repka isto tako imati zajednički duh nogometaša iz Rusije. Ako će imati, moguće je sve pa i zlato. Ako neće, moguće je i ići kući po prvom dijelu.
Nije lako "od vana" vidjeti, ako je momčad zaista "prava momčad". Ali ima tu nekih stvari, koje mogu biti pokazatelj pravog duha ekipe:
-Igrači koji igraju "tek" obranu interpretiraju svoju rolu kao najvažniju za pobjedu i raduju se svakoj uspiješnoj akciji.Nema tu "važnijeg" ili "manje važnijeg" posla. Ako želimo uspijeh, važni i neophodni su apsolutno svi segmetni utakmice.
-Igrači na klupi aktivno prate svaki segment igre i uljivaju samopouzdanje kolegama na terenu bodrenjem. Ne postoji "prvotimac" i "rezerva" nego samo igrači jedne momčadi koji trenutno igraju ili neigraju.
-Drugi golman stalno komunicira s prvim, izmjenjuje detajle, veseli se obrane kolega kao da je njegova i daje podršku cijelo utakmicu.
-Ekipa nema previše emocionalnih oscilacija nego je "hladna" i ima jasan sustav igre. Ne pada u paniku, nema euforije. Igraju svoju igru, uživaju u tome i ne optereću se vanjskim stvarima.
Nadam se, da ćemo sve ovo vidjeti već na prvoj utakmici ovog spektakla koji uskoro počinje.
[uredio Claudio - 29. prosinca 2018. u 15:07]