Ma, nema zime za hrvatski rukomet! Svake godine ponavljaju se iste priče nakon nekog takmičenja, da dolazi do smene generacija, da novi koji dolaze nisu dovoljno dobri i sl ... A ponoviću, Hrvatska je od 2003. godine kontinuirano u vrhu svetskog rukometa - učestvovala je na svim takmičenjima i nikada nije bila ispod šestog mesta, što nije pošlo za rukom ni jednoj Francuskoj ...
Hrvatski rukomet, kao i tenis, dakle, predstavlja konstantu. Eto, Hrvatska je nekada u tenisu imala Punčeca i Paladu, pa su posle došli Pilić, Franulović, Jovanović, zatim Orešar, Prpić, posle njih Ivanišević ... I posle Zeca se mislilo da hrvatski tenis zapada u krizu ... A onda niotkuda su na scenu stupili Ljubičić, Ančić, osvojiše ljudi i Dejvis kup. I opet su neki pomislili da je to sve. A onda su došli Karlović, Čilić, Dodig, pa posle njih Pavić, Ćorić, ... I sve to vreme, gotovo decenijama, priča se o odsustvu logistike, stručnog vođstva, novca, o mediokritetima u savezu, itd ...
Dakle, hrvatski rukomet se neće srozati poput košarke, ali je činjenica da mu treba organizaciona, stručna i finansijska podrška da bi učinio onaj korak koji mu nedostaje već nekoliko takmičenja unazad da bi se domogao medalje ...
Ako dozvolite lični stav o Červaru. Smatram da je dobar u taktičkoj pripremi utakmice, da je par utakmica i na ovom šampionatu, recimo onu protiv Španije, maestralno pripremio ... Međutim, problem nastaje kada se igra na terenu ne odvija onim tokom koji je zamislio. Drugim rečima, on nema plan B, pa ni plan C, nego tvrdoglavo tera sa svojim osnovnim planom, sve u nadi da će ipak upaliti ... Takođe, potpuno je pogubljen kada je pod pritiskom, blokira se kada treba da donese neku odluku. Zato i njegovi tajmauti više liče na citate iz Alan Forda, u stilu "U napadu morate zabiti, u odbrani ne smete primiti" ...
Jedan trener, ne sećam se više koji, rekao je da kada trener mnogo priča na tajmautima to je znak da nije dobro odradio pripremu utakmice. To bi bio kompliment za Červara kada bi Hrvatska redovno dobijala utakmice u kojima on nema šta da im kaže u pauzama. Ali nije tako ...
Takođe, Hrvatskoj se gotovo na svakom takmičenju dešavala situacija da u odlučujuće utakmice za medalju uđe sa potpuno isceđenim glavnim igračima, ili da ekipa ima pogrešno tempiranu formu, pa odigra najgore kada je potrebno da pruži najbolju igru. Zar i to nije trenerov potpis?
[uredio etno-expert - 27. siječnja 2019. u 01:42]