U Dalmaciji i Istri su bile ustrojene postrojbe zajednička Austro-Ugarska vojska i postrojbe austrijske zemaljske obrane.
U Banskoj Hrvatskoj (Hrvatska i Slavonija) su također bile ustrojene zajedničke ali i postrojbe Hrvatskog domobranstva koje su djelovale unutar Ugarske zemaljske obrane, ali su imale poseban status (hrvatski kao službeni jezik). Što se tiče ovih zadnjih, najveći dio ih je bio koncetriran u 42. domobranskoj pješačkoj diviziji i zbog svojih uspjeha je ta divizija dobila naziv Vražja,a činile su je 83. i 84. domobranska pješačka brigada.
Hrvatske postrojbe u rat nisu ušle u idealnom sastavu (pojedini bataljuni su bili izvan svojih pukovnija) te je malo njih jedinstveno nastupalo na ratištu. Inače, 40% mornarice je činio hrvatski kadar.
U prvim godinama naše postrojbe su bila koncetrirane na balkanskom bojištu, a kasnije na svim. Ponajviše ih je bila na talijanskom i istočnom.
Ne postoji točna procjena broja Hrvata u 1.svj. ratu. Najcjeloviti pokušaj je izveo Lovro Galić u svom radu te došao do brojke od oko 700,000 mobiliziranih (+ 360,000 iz BiH što se penje na ukupno više od milijun).
U usporedbi sa brojem stanovnika u Trojednoj kraljevini mobilizirano je 17,8 %, a u Dalmaciji i Istri 16,2 (u Dalmaciji sigurno više od 18% zbog predratnih migracija).
Što se tiče poginulih, tu se radi između 175 i 190 tisuća poginulih Hrvata.
Ukupno je bilo 9 feldmaršala,a jedan naš - Lav od Soče.
Od 25 general-pukovnika Hrvatska je dala dva.
Bilo je 20 generala, 5 podmaršala, 11 generalmajora, 63 pukovnika, a još 23 generala koja su bila umirovljena su aktivirana za vrijeme rata.
Najviše austro-ugarsko odličje (križ Vojničkoga viteškog reda Marije Terezije) dobilo je 8 Hrvata, a Veliku časničku zlatnu kolajnu za hrabrost 14 časnika.
[uredio oskotok - 06. siječnja 2012. u 01:08]