1.svjetski rat i sve vezano uz njega

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 02.11.2005.
Poruka: 7.585
06. siječnja 2012. u 03:05
sh1 je napisao/la:
oskotok je napisao/la:
inače, i Boroevića su srbi htjeli prisvojiti..
Vidi cijeli citat

Nema sta tu da se prisvaja. Borojevici su Srbi samo se ovaj deklarisao kao Hrvat.
Inace i Uzelac je bio Srbin dok za Njegovana ima indicija da je isto bio sto i prethodna dvojica.
Vidi cijeli citat

A koji nisu ?? Markovići ?? Stojići ?? Đurići?? Samo kad počne rat oni udru po Srbima... svoj na svoga i tako već 500 godina... tužno...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
06. siječnja 2012. u 04:22
Priznanje moderatoru za otvaranje ove teme!

Prvi rat je bio daleko veća klanica nego Drugi, a njegov početak i kraj kao da su preslikani iz nekakvog teatra apsurda. 

Inače i ja bih baš voleo da saznam više o sudbini Hrvatske izmedju 1914-1918. Priznajem da mi je to crna rupa u istoriji XX veka. 

O Srbiji sam dosta učio, čitao i slušao... a razlog više je taj što je moj pokojni Deda bio jedan od  "1300 kaplara". Ekipa na granici mita i stvarnosti, oni su bili "školarci" koje je Kraljevina Srbija regrutovala gotovo u očajanju - u poslednji čas i na brzinu. Neočekivano, svi do jednoga su pokazali nadljudsku hrabrost i požrtvovanost, prošli su Albansku golgotu (ne znam tačno koliko ih je preživelo) i onda, nakon tri godine izbeglištva, hrabro predvodili svoje jedinice u proboju Solunskog fronta.

Čitava ta albanska priča je nešto na granici fantastike i mitologije novog doba. Na Krf nisu stigli "samo" Kralj, vlada i vojska (doduše, sasvim desetkovana nakon "golgote") , već i mnogi viši i niži činovnici (preživeli), učitelji, profesori, glumci, režiseri (!), muzičari, umetnici, pisci, čitave škole, sa djacima, nastavnicima i upravnicima!!! Čitava država sa svojim narodom je otišla "na put" koji je za mnoge bio bez povratka. Ja ne znam nijedan drugi primer iz novije istorije gde je se nešto iole slično ovome dogodilo. Vi? 

Ne tako davno snimljen je (u Srbiji, Albaniji i Grčkoj) film, "Gde cveta limun žut" koji upravo opisuje te dogadjaje iz 1 Svetskog Rata. Radjen je u fazonu, pola "dokumentarna rekonstrukcija" (uz brojne arhivske snimke neprocenjive vrednosti), a druga polovina - režirani film. Ako se izuzme neizbežna doza patetike - film sasvim dobro rekonstruiše Prvi Sv. rat iz - naravno, iz srpskog ugla. Priznajem da sam dugo imao ovaj DVD kod kuće, ali bio sam decidiran u odluci da ga ne odgledam. Mislio sam, "još jedno propagandno sranje". Ipak, dogodilo se - ni sam se ne sećam kako - da sam ga ipak odgledao i u momentu sam promenio mišljenje o njemu, a usput i naučio brdo istorijskih podataka.

Ako vas zanima (tj. ako vas ne mrzi!) :


Traje... (1h38min!), ali vredi ga pogledati.    



Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.11.2011.
Poruka: 602
06. siječnja 2012. u 08:02
sjajna tema; inače strašno uzbudljivo razdoblje,
evo da već ne pišem gore neke nabrojane događaje,
al u prvom svjetskom ratu je situacija u rusiji bila krajnje kompleksna i uzbudljiva - s jedne strane car,
težnja za imperijalizmom, 
sa druge strane narod(boljševici i menjševici) - pa sukob između boljševika i menjševika, povlačenje rusije iz WW1,  pa građanski rat...
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
06. siječnja 2012. u 09:14
inace, okrunjene glave tri glavne zaracene drzave, engleski kralj George, njemacki car Wilhelm i ruski car Nikola su bili - bratici. Unuci engleske kraljice Victorije




RUS                                               ENGLEZ                                        NIJEMAC
[uredio ian wright - 06. siječnja 2012. u 09:39]
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 29.05.2011.
Poruka: 892
06. siječnja 2012. u 10:29
borojevic je kasnije odbijen po pitanju drzavljanstva shs-a
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 61.088
06. siječnja 2012. u 10:39
zanimljiva je prica o tzv. Cehoslovackim legionarima, to je za film... radilo se o zarobljenim Cesima i Slovacima na ruskoj fronti (cehoslovacke jedinice su se tijekom WWI masovno predavale, jer se nisu htjele boriti ni protiv Srba ni protiv Rusa. Jedina linija fronte gdje su imale visok moral je bila na Soci protiv Talijana). Na kraju se tih zarobljenika u Rusiji skupilo nekih 80 000 i onda su ih Rusi odlucili upotrijebiti kao konkretnu borbenu jedinicu i poslali na front. Kako to vec ironijom povijesti biva, najzesce bitke su vodili protiv - cehoslovackih jedinica u sklopu austrougarske vojske, npr. bitka u Zborova.

Onda je izbila jedna revolucija, pa druga, boljsevicka vlada je sklopila mir s Njemackom i onda su legionari poceli razmisljat kako se vratit doma. Najkracim putem preko zapada nije islo, jer je velik dio zapadne Rusije pripao Njemackoj i Nijemci bi im sudili za izdaju. Onda su se prakticni Cehoslovaci dosjetili da je Zemlja okrugla i odlucili su da ce se probit preko Sibira, doci do Vladivostika na Tihom oceanu i onda ce se nekako brodovima prebacit u Europu. I tako je krenula putesesvija. Prvo im je u Kazanju pala u ruke kompozicija od osam vagona napunjenih zlatom iz ruske drzavne blagajne , koje je tamo poslala carska vlada kako bi to maknula pred boljsevicima. Legionari su se dokopali zlata i krenuli prema Sibiru.

Onda se dogodio tzv. Celjabinski incident, gdje su se u gradu Celjabinsku negdje u sibirskoj pripizdini nasle tri vojske: cehoslovacki legionari, madjarski vojnici koji su isto kontemplirali kako se dokopat kuce i mlada Crvena armija. Kako to vec obicno biva kad se na uskom prostoru sretnu tri do zuba naoruzane vojske, a medjusobno nepovjerljive, malo je trebalo da izbije incident. Prica kaze da su se prvo dohvatili Magjari i Cehoslovaci, pa se umijesala Crvena armija, koja je htjela presudit tko je u pravu. Onda su Magjari i boljsevici skuzili da Cehoslovaci kod sebe drze carsko zlato, pa su navalili skupa na njih. Pa su Cehoslovaci bitku dobili. Pa im onda nije bilo dosta to, nego su krenuli prema Jekaterinburgu. U panici pred padom mjesta, boljsevicki zapovjednik Jekaterinburga je naredio hitnu egzekuciju ruske carske obitelji, koja je bas tad bila zatocena u gradu. Onda su preko Irana u Sibir u logor legionara doletjela dva generala, Englez i Francuz, pa su Cehoslovake poceli nagovarat da ipak krenu prema zapadu (i usput uniste Crvenu armiju). 80 000 izvjezbanih vojnika usred ruske pustosi nije bilo malo, to je bila velika snaga. Onda su Cehoslovaci neko vrijeme razmisljali i odlucili da nista od toga, oni idu prema Pacifiku. U medjuvremenu se Crvena armija oporavila i krenula na legiju, pa se ona stala povlaciti duz Transibirske pruge (cuveni "oklopni vlakovi"). Tamo negdje kod Bajkalskog jezera su naletili vojsku admirala Kolcaka, zapovjednika ruskih Bijelih, pa su izbili dugi pregovori oko carskog zlata. Cehoslovaci su mu dali dio zlata. U blizinu su bile i neke poljske jedinice, vodeci svoju politiku. Pa su se pojavili i Kozaci. Pa se Kolcak pobunio, trazio je sve zlato jer je on legitimni predstavnik carskog rezima. Pa je Cehoslovacima puko film vise od svega toga, zarobili su Kolcaka i predali ga Crvenoj armiji u zamjenu za slobodan prolaz do Pacifika. Veci dio zlata su zadrzali. Kad su dosli do Vladivostoka, posada grada jos nije cula za uvjete cehoslovackog slobodnog prolaza, pa su legionari zaprijetili da ce grad morati osvojiti na juris. Onda su ih konacno pustili

Iz Vladivostoka su u Europu konacno dosli u dvije rute: jedna brodom preko Indijskog oceana i Sueza do Trsta, a druga Pacifikom, pa dio preko Kanade, dio preko San Francisca pa vlakom preko cijelog kontinenta i New Yorka, a dio preko Panamskog kanala. Na kraju su nekako dosli doma. Dio koji je isao preko Indijskog oceana se zaustavio u Hong Kongu, pa su im engleski mornari ponudili igranje nogometne utakmice. Ovi su otisli u grad, kupili crvenu tkaninu, sasili dresove i, nakon svecanog izvodjenja himni, utakmica je mogla poceti. Do danas se ta utakmica u Hong Kongu protiv engleskih mornara smatra prvom nesluzbenom utakmicom cehoslovacke reprezentacije

sljedecih 20-tak godina je Prag bio pun povratnika iz Sibira, svi do reda iznenada bogatasi. Neki su se odali kurvama, drogi i alkoholu, neki su to prokockali, treci su to izgubili na druge nacine. Gdje je na kraju zavrsio veci dio carskog zlata to ni danas nitko ne zna 
[uredio ian wright - 06. siječnja 2012. u 10:56]
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.586
06. siječnja 2012. u 10:50

ovo je za film
Domovine sin
allen
allen
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 29.08.2006.
Poruka: 54.945
06. siječnja 2012. u 10:58
uuuuf kakva priča
https://www.youtube.com/watch?v=fP_nKHDFFbo&t NOVI VIDEO!
Cholo
Cholo
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 13.01.2011.
Poruka: 32.133
06. siječnja 2012. u 11:27
stvarno fantastična priča,Još mi je fascinantnije da su prešli toliki put jbt.Za svaku pohvalu..
1905
Pjer
Pjer
Mali dioničar
Pristupio: 08.10.2002.
Poruka: 6.479
06. siječnja 2012. u 12:11
u odnosu na ovo putešestvije Čeha prelazak Albanije dođe kao izlet još bez zlata ...
mene zanima koliko je hrvatskih vojnika u sastvu AU vojske ratovalo na tlu Srbije?
svi za jednog, jedan za svi!
  • Najnovije
  • Najčitanije