Fazon je sto je region pun takvih "pojedinaca" koji nicim izazvani propagiraju fasisticku ideologiju, moram reci na pravom mjestu za taj lokalitet, na tribini stadiona. A vidi, nece biti kaznjeni jer su se "ogradili".

Vileni, Madjar, to gore sa stanom ide spram Vesterdorpovog (ilikakoseveczove) zakona sprovedenog zbog bivsih stanara, znaci stanarskog prava i zbog kojeg su mnogi izgubili svoju "privatnu" svojinu. I drzi se teme, nemoj trolat ovdje.

Lijep pozdrav iz prelijepe Tuzle.

http://www.bljesak.info/content/view/63179/160/

Svastika, majka i maćeha

Naša posla | Utorak, 09 Studeni 2010

ogometne utakmice u nas služe najmanje za nogomet. Odavno. Još od sredine osamdesetih i prvih pravih prepucavanja organiziranih navijačkih grupa, pa preko Maksimira i Zvone Bobana, Partizanove ''bežanije'' preko poljudskog travnjaka nogomet je u nas više od igre. A usput je postajao sve manje igra kakvu smo nekada poznavali.

Piše: Marin Buljan

Utakmice su postale politički mitinzi, kolektivna okupljanja na kojima se uzgaja međunacionalna i međususjedska mržnja i ispoljava najgori oblik plemenskog primitivizma. Hajde, nekako bi čovjek to i prihvatio i sažvakao, jer i na Zapadu ima takvih utakmica kol'ko hoćeš, ali da je barem nogomet gledljiv, da barem malo sliči onom s televizije.


Shvatio bi sav taj navijački folklor, ali nogomet nije bit, zbog njega se ne dolazi na tribine, u nas su stadioni samo ringovi u kojima se odvija međunacionalna borba. Jer, ona igra, taj nogomet, na našim stadionima nije stvar zbog koje se dolazi.

Prestao sam ići i gledati domaći nogomet onoga trenutka kada sam uvidio da se može sat i pol na friškom zraku (plus 15 minuta odmora i sudačka nadoknada) kvalitetnije provesti bilo gdje drugdje. Uostalom, zbog čega gubiti to dragocjeno vrijeme na gledanje 22 loše pripremljena igrača u vrlo vjerojatno dogovorenoj utakmici, koji trče za loptom u lošem taktičkom rasporedu po lošem, pašnjakolikom terenu, svađajući se svako malo s nekim ''kupljenim'' ili lošim sucem, uz sve to na lošim tribinama i u uvjetima kakve su u Engleskoj imali početkom prošlog stoljeća?

Zapravo, pitam se, tko još ide na utakmice? Osim izravno uposlenih u nogometu, tu su, recimo, oni besposleniji muškarci koji vrijeme inače ubijaju po kladionicama, kafanama, a eto ubijaju ga i na utakmicama. To su oni koji se busaju kako unaprijed znaju rezultati i koji se vole dozivati na tribini i pozdravljati sve i svakoga, kao da ih poznaje čitav grad, a ustvari su šupljaci, baš kao i pola nekih likova koji na utakmice dolaze u svojstvu sitnih poduzetnika koji se metiljaju oko kluba.


Tu dolaze i muškarci kojima je utakmica još jedan u nizu izgovora da barem nakratko kidnu od žene i punice. Na bilo kojoj utakmici bilo kojeg našeg kluba uvijek možete sresti par lokalnih zajebanata i onih s kojima se zajebanti zajebavaju, a koji služe da svima na stadionu vrijeme brže proleti i da se ona kupljena karta barem malo isplati. Jer na terenu je nogomet ionako očajno loš, a rezultat uglavnom unaprijed poznat.

A tu su naravno i penzići, koji preduge umirovljeničke dane i noći nekako pokušavaju prikratiti i ovakvim oblicima zabave. Drhture pod sivim ili oker kaputom, sjede na barem tri dnevne novine i ''glume'' dane kad su doista gledali nogomet.

Zaluta još na stadion poneki lik, student najčešće, čisto da ubije vrijeme, jer jeftinije je sjediti na utakmici nego u kafiću, ali sveukupno to je dvjestotinjak ljudi, ma neka je i tisuću, ali baš, ono, u vrh glave.

Ljubimci medija

Naravno, ne zaboravimo i naše vrle navijače. ''Profesionalne'' navijačke grupe su same po sebi svrha, kao što je i čitava liga u nas sama sebi svrha. Oni žive u svom svijetu, prečesto nezainteresirani za rezultat, oni su neka vrsta borbene grupe, koja svoje utakmice igra i izvan terena. Nogomet im je tek povod za okupljanje, temelj za postojanje, ali su oni uglavnom istureni nositelji političkih ideja, imaju neke ideale za koje se bore, kako divljanjem na stadionima, tako i ekscesima na ulicama.

Na domaće utakmice dolaze kao na paradu, svečani defile u kojem ''urbi et orbi'' pokazuju brojnost i ciljeve. Dekorom pokazuju moć, kao što su to radile vojske kroz stoljeća, bilo fašisti, bilo antifašisti, bilo osvajači, bilo osloboditelji. Brojnost navijačkih grupa je diskutabilna, diskutabilni su i nejasni njihovi politički ciljevi.

Istina je da mnogima idu na živce sa svojim pretjerivanjem i samodopadnošću, istina je i da su, uz loš nogomet, upravo navijačke grupe krive za odlazak normalnih navijača s utakmica. Jer, riskirati bocu i kamen u glavu nije baš omiljeni izbor bilo koga.


Žalosna istina je i to da se u našim medijima navijačkim grupama posvećuje prevelika pozornost. Uostalom, navijačke skupine pozornost same traže, ali je ne moraju dobiti, barem ne u tolikim količinama. No, izrazito je lako manipulirati navijačima u političke svrhe, a još kada se u sve uključe i mediji, kao i (namjerno?) nesposobna policija, preko noći navijačke grupe postaju bilo (ili puls) cijelog jednog naroda. Kako u očima jednih ili očima drugih.

Što je daleko od istine, ali uz medijsku pompu, čak i u očima onih koji drže da je to samo pretjerivanje, navijači postaju čitavi narodi i nose sva obilježja čitavog naroda. U određenom trenutku tako Horde Zla postaju masovna personifikacija čitavog jednog Sarajeva i komplet Bošnjaka, a Škripari postaju po potrebi masovna personifikacija čitavog hrvatskog puka u BiH.

Mediji jednih slave povratak svojih navijača – ratnika iz borbe u tuđoj varošici, mediji drugih slave hrabar otpor huliganima i metak u jednog od njih. Verdan Puljić za jedne postaje narodni heroj, a za druge ostaje tek običan huligan koji je htio divljati po tuđem gradu.

I tako već neko vrijeme živimo u sjeni tog događaja o kojem svi imaju svoje istine, a pokojni Puljić umalo da dobije i ulogu onog ubijenog srpskog svata s Baščaršije, Nikole Gardovića, s kojim započinje ratno stanje u Sarajevu. Pogotovo otkad su se političari umiješali u čitavu priču, od Mirsada Kebe naovamo, kuhajući kašu i kusajući nešto iz nje za vlastitu afirmaciju.

Nogomet je pokleknuo pred navijačima, a navijači su poklekli, po tko zna koji put, pred političarima, i preuzeli ulogu naivnih hajkača, a sve su slasno prigrlili mediji. A onda je u tom bućkurišu neuk i brzoplet Bošnjački puk počeo kleti sve Hrvate, a isto tako neuk i brzopotezan puk počeo kleti sve Bošnjake.

Počeli su se vaditi ratni rječnici, po forumima su počele letjeti psovke i Počelo se kleti u ime Majke Bosne na jednoj strani, a s druge strane se potezalo po Maćehi Bosni. A onda se nakon nešto više od godinu dana na istom mjestu ukazala i Svastika!

Medvjeđa usluga

Što je zastava Trećeg Reicha radila na tribinama stadiona u Širokom Brijegu znaju samo oni ''omladinci'' koji su je tako ponosno razvili.Učinili su to sa tako očitim manjkom osjećaja za trenutak i viškom hormona gluposti.

Tipično za mladost i tipično za navijača. Da išta znaju o životu već sada bi propali u zemlju. Ali, oni ne znaju ništa. Oni žive u društvu u kojem se forsiraju simboli i mitovi s jedne, a neznanje s druge strane. Oni su za sebe i ostale na stadionu u tom trenutku bili likovi s mudima, heroji čak! To govori u prilog onome da na stadione idu samo oni s totalnim pomanjkanjem kritike. Inače bi ih izviždali ili ih uklonili s tribina. Srećom, na tribinama je sve manje ljudi.


Pored tako lijepe hrvatske zastave (ili zastave hrvatskog naroda, kako vam volja) s kojom se navijač nacionalno može istaknuti na tribini, ovi su junaci odabrali baš zastavu zloglasnog njemačkog Reicha. Slijedeći valjda primitivni navijački princip da protivniku treba pokazati baš ono što bi on volio vidjeti razvili su ''monci'' zastavu koja nema veze s zdravom pameću, te na još gluplji način razvili tik ispod nje i vatikansku državnu zastavu.

Kombinacija je to koja svakom iole boljem poznavatelju povijesti (ali i nogometa) nije logična, a svakom normalnom Hrvatu i katoliku nabija tlak na 220/180, ali je tim likovima očito logična i nimalo se nisu zapitali hoće li uvrijediti prvo svoj narod, a onda onaj drugi. Na stadionu nisu naišli na neodobravanje ostatka domaće publike, jer već sam gore opisao tko sve ide na stadione, tu nema kritične mase da to spriječi. Nije to spriječila niti policija, koja je potpuno neobučena za ovakve zadatke (i to je djelo političara).

Svi oni, počev od mladeži sa pogrešnim i iritirajućim zastavama na tribinama, do nedostatka trezvenih navijača na istim tim tribinama, pa sve do političara i policije, svi su oni očiti ispljuvak ovog našeg bolesnog, pokvarenog i svakakvim simbolima išaranog društva i medijskog prostora u kojem se mladost brusi da bude naoštrena na svoje vršnjake, da bi sjeme zla nosili dalje u budućnost.

Važno je da smo naši

O nekim medijima da ne govorim. I dok su jedni razvikali to idiotsko ponašanje domaćih navijača, drugi su stidljivo prešutjeli događaj. Jedni po principu jedva dočekanog razloga za opaliti novu hajku, a drugi po principu kako treba čuvati našu mladež, pa makar radila najcrnju glupost i neoprostivu grešku.

Da smo normalna država upravo bi se hrvatski mediji u BiH trebali zapitati dokle će nas takvi sramotiti, a sarajevski bi mediji trebali raditi na smirivanju situacije. Ali, mi ne živimo u normalnoj zemlji, mi živimo u zemlji s one strane ogledala, tamo gdje je Ludi Šeširdžija odavno uzeo stvari u svoje ruke. I gdje pet glupana može predstavljati čitav jedan narod. I gdje su navijači jako poštovani u društvu. I gdje ih mediji i političari naprosto obožavaju. I gdje će zbog te šačice likova i još nekih nazovi navijača netko jedva dočekati pustiti jezik o fašistima sa Širokog i Hrvatima koji su općepoznati nacisti.

Na početku sam napisao. Nogomet Premier lige jedva da promatra par stotina ljudi. I navijača u navijačkim grupama je jedva tisuću do dvije. Priopćenja navijačkih skupina su obične nabacane budalaštine. Tjeranje inata i pravdanje koje se, eto, objavljuje. Mediji vole buru. Mediji vole navijače. Oni su ogledalo društva, ali nisu ogledalo naroda.

Sveukupno su premalo ljudi da bi predstavljali bilo kakvu masu za procjenu naroda. A mediji će se uvijek slatko uhvatiti samo njih, forumaši će po njima procjenjivati čitav jedan narod, forumaši s druge strane barikade će ih veličati, i njih i onaj pogani simbol poganog i srećom, propalog, Hitlerovog projekta. Inat će se tjerati, na radost onih koji bi stalno kuhali situaciju. Normalan svijet bi očekivao da se to normalno riješi. U normalnim zemljama odgojna mjera i dugi sat povijesti bili bi dovoljni. U našoj zemlji možda još dobiju i pljesak.

Ne Marine, da si u normalnoj državi (iako se ovo odnosi na BIH isto vrijedi i za Hrvatsku) tim problemom bi se bavili policija i pravosuđe. Ostali to ne bi ni primjetili. A ne da bi pisali o tome nekakve pamflete. Zamisli događaja, nekakva budala mahala Hitlerovom zastavom. I onda udri 5747 teksta o tome, iz svih perpektiva. Kakvi mediji i narod, takva i država. Naravno da vrijedi i za Hrvatsku...

bla bla bla...čitav tekst se svodi na to da su ljudi koji odlaze na utakmice voljenog kluba budale,propalice,kockari,nitkovi...

Kao što Škripari kažu,Muslimanima više smetaju hrvatske zastave na tribinama negoli zastave nacističke Njemačke.

Da li bi tebi smetale BiH zastave po Cro stadionima ???

moram ispod szlajinog posta pastat i tebe,da se vidi multikulturnost
al on barem otvoreno kaže kaj mu nije po volji

Normalno je da se u Širokom viore hrvatske zastave kad je Široki hrvatski grad.U hnl-u nema muslimanskih klubova tako
da je pomalo glupa ta tvoja usporedba.

A kad bi možda malo bolje pogledao vidio bi i razliku između zastava u Širokom i onih u Hrvatskoj