DIJAMANT I PRIVATNO

Džeko taksistu kupio novi auto

Svaki komad oružja, svaka litra goriva, hrana za Armiju BiH i Bošnjake stigli su preko RH. HV je sudjelovao u spašavanju Bihaća i u pobjedi nad snagama bosanskih Srba. RH je prva država koja je priznala BiH i poslala veleposlanika u Sarajevo te podržala referendum o samostalnosti. Nakon "oprosti", razumno bi bilo očekivati i "hvala".

Od svega navedenoga ti izvuces podatak da hrv nije prva priznala BiH i kažeš opet se pišu neistine...bas lijepo od tebe... znaci ovo drugo cemo sve zaboraviti...Jale u pravu si Hrvatska nije prva priznala BiH,nego tek 5 zajedno sa Kanadom,Danskom,Irskom,Norveškom i Velikom Britanijom a prije njih su to ucinile Bugarska,Njemačka,Turska,Iran...Znaci prije Slovenije,Srbije,Crne Gore,Makedonije,Albanije,SAD itd... itd...

A Hrvatska je i tek treca zemlja poslije Velike Britanije i Danske koja je uspostavila diplomatske odnose sa BiH...to je stvarno nekorektno od RH...

Sada "saznajemo" da je i Hrvatska imala predenzije prema podjeli BiH...pa normalno, nakon ocite i sve poznate pripreme agresije Srbije prema BiH,nakon podjele BiH od svih evropskih "Carringtona",zašto  i Hrvatska nebi imala i svoje planove ako dođe do podjele BiH,A SAD VIDIMO DA NI BOŠNJAČKA STRANA NIJE BILA IMUNA OD PODJELE BIH.

Namjerno pišem ako dođe jer Hrvatska nije imala vojne snage i moci poslije krvavog rata u Hrvatskoj da krene u vojnu podjelu BiH,pa srbi su jedno vrijeme imali71% BiH a bošnjaci i hrvati zajedno 29%, a ove price oko dogovora  u Karađorđevu su obicna glupost,jer se poslije toga dogodila teška agresija srbije na hrvatsku i pokusaj atentata na Franju Tuđmana

hitro.hr je napisao/la:

DIJAMANT I PRIVATNO

Džeko taksistu kupio novi auto

Gol Belgiji i komentar za sva vremena

Džeku, koji je karijeru počeo u sarajevskom Željezničaru, kao dijete je jedan lokalni taksist redovno vozio ne treninge i dječak mu je dao obećanje.

'Jednom kad zaigram za veliki klub i budem zarađivao brdo novca, kupit ću ti auto.'

Čovjek se vjerojatno samo slatko nasmijao, ali Edin nije zaboravio dobru dušu iz dana kad mu nije bilo lako. Tijekom svog posljednjeg posjeta Sarajevu pokucao je na vrata starijem gospodinu i odveo ga u salon.

'Birao je pola sata i pregledavao performanse auta i odabrao Škodu Octaviju. Edin je iskeširao 40 tisuća eura i kupio čovjeku što je odabrao', prepričava bosanskim medijima jedan Džekin prijatelj.

Osim što redovno trese mreže protivničkih golmana i time potvrđuje kako je veliki igrač, Edin Džeko nebrojeno puta je pokazao da je i veliki čovjek.

Kada je Edin bio dijete, jedan sarajevski taksista ga je redovno vozio na treninge na Grbavicu, a tada mali Džeko je svom taksisti obećao da će mu kupiti novi automobil "kada poraste i zaigra u velikom klubu".

Održan Treći sabor Hrvatske zajednice Herceg- Bosne

Za predsjednika Sabora izabran je Ivo Andrić - Lužanski, a za dopredsjednike Živko Budimir, Zoran Budimić i Rudo Vidović. Tom prilikom izabrani su i članovi Glavnog vijeća, i to Vladimir Šoljić, Vlado Majstorović, Željko Raguž, Drago Bilandžija, Ivo Lasić, Ljerka Ostojić, Perica Jelečević, Zoran Kupreškić, Jasna Zlomislić, Roman Jurić i Zdenko Marković. Glavno vijeće će, kako je istaknuto, na sljedećoj sjednici izabrati predsjednika ove udruge i dva dopredsjednika.

Predsjednik Glavnog vijeća HZHB bit će izabran na idućoj sjednici koja će biti održana u narednih sedam do petnaest dana, kažu organizatori, a također će u tom periodu biti izabran i predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Politička poruka

“Hrvatska zajednica Herceg Bosna ne smije više biti nikakvo udruženje, kulturno – umjetničko društvo ili kako su je već sve zvali“ rekao je između ostalog u svom govoru predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

„Bojim se ako propustimo šansu izgradnje ustavne jednakopravnosti Hrvata u BiH da ćemo dugo čekati novi Sabor HZHB. Ova dvorana na narednom Saboru Herceg Bosne treba biti tri puta brojnija Hrvatima izabranim od naroda. Hrvatska zajednica Herceg Bosna treba postati Sabor hrvatskog naroda ili Hrvatski narodni sabor. Narod je izabrao. Dajmo šansu tim ljudima! Nadam se da ćemo već za pet-šest mjeseci sazvati i Četvrti radni Sabor Herceg Bosne gdje ćemo razgovarati o ustavu BiH po mjeri hrvatskog naroda. Herceg Bosna mora biti snaga hrvatskog naroda!“, istakao je Čović.

"Ja ću se sa ovog skupa zahvaliti predsjedniku Josipoviću, jer je nakon dugo vremena došao i posjetio središnju Bosnu i Hercegovinu, pa bez obzira je li bilo sklada u riječima koje je kazao i je li tu bilo dovoljno vještine i mudrosti. Neka to ostave na svježinu njegovog mandata. Duboko sam uvjeren kad i naredni put dođe u neki dio BiH gdje žive Hrvati, da će i taj dio dobiti svoje primjereno mjesto i da ni na koji način neće ugroziti Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu iz onog vremena njenog osnivanja", kazao je Čović.

„Naš stoljetni san je prekinut!“ rekao je u svom govoru predsjednik Hrvatske kršćanske demokratske unije Ivan Musa. „Nadam se da će novo rukovodstvo HZHB znati bdjeti nad našim snom, a to je naša Herceg Bosna“ rekao je Musa.

"Imamo situaciju iz koje se možemo i trebamo izboriti za jednakopravnost"

Na upit novinara da li održavanje ovog sabora ponovo otvara pitanje stvaranja hrvatskog entiteta, Ljubić je kazao kako pitanje ustavnog preustroja u BiH zapravo nikada nije zatvoreno, jer nije riješeno Daytonom.

Bosna i Hercegovina, koja je, kako je kazao, Daytonom podijeljena na najgori mogući način, zapravo treba biti reintegrirana na jedan normalan način.

"U toj teritorijalnoj reorganizaciji tri konstitutivna naroda trebaju biti tretirana na isti način. Ova udruga u jednom svom dijelu aktivnosti, nakon ovog sabora, treba se, na čisto stručnoj razini, baviti ustavnim položajem Hrvata u BiH. Tri multietnička entiteta je sigurno daleko bolje rješenje od ovoga i rekao bih moguće rješenje", kazao je Ljubić, dodavši kako postoje i druga rješenja koja su sigurno moguća i kojima je moguće zadovoljiti i funkcionalnost i ravnopravnost.

Ljubić je istakao kako nikada u BiH hrvatska kolektivna, ustavna pozicija nije bila bolja nego danas.

"Želim reći da imamo situaciju iz koje se možemo i trebamo izboriti za jednakopravnost. Zbog toga sam jasno poručio svojim kolegama: njegujmo našem narodu patriotizam prema svom zavičaju, prema zemlji BiH. Dajmo narodu utemeljenu nadu za dobar život u BiH i onda ćemo biti u prilici da izgradimo BiH po mjeri hrvatskoga naroda", kazao je Ljubić.

Dan prije prvog Josipovićeva posjeta BiH mediji su izvijestili o znakovitu gafu. Institut za javne financije RH izdao je brošuru “Osobni identifikacijski broj i strane osobe”, s naslovnicom koju krase zastave europskih zemalja, među kojima se trebala nalaziti i zastava BiH.

No umjesto važeće zastave, na brošuru je stavljena ona s plavim grbom i ljiljanima kojom su se do 1998. godine koristili isključivo Bošnjaci, i to kao ratnim simbolom Armije BiH.

O čemu svjedoči ovaj naizgled nevažan događaj? Prvo, da za hrvatske državne institucije rade ljudi koji ne znaju kako izgleda zastava susjedne zemlje. Drugo, da u maglovitu prostoru svog neznanja spontano poistovjećuju bošnjačku ratnu zastavu sa zastavom BiH, kao što se prečesto s BiH poistovjećivao teritorij pod kontrolom krnjeg ratnog predsjedništva, kojim je Alija Izetbegović, nelegalno produžujući svoj mandat predsjedajućeg, definitivno srušio ustavno-pravni poredak zemlje.

Poslije referenduma o neovisnosti, koji je većina Srba bojkotirala, i početka rata u proljeće 1992., zemlja se faktički raspada na tri paradržave, što je indirektno potvrđeno i Daytonskim sporazumom, koji funkcionira kao ustav BiH, a kojim su sve tri zaraćene vojske priznate kao legitimne sastavnice novih Oružanih snaga BiH.

Kad se govori o odgovornosti vanjskih čimbenika za podjelu BiH, ne smije se smetnuti s uma da su na prvim demokratskim izborima održanim potkraj 1990 premoćno pobijedile nacionalne stranke, koje su se održale na vlasti do danas. U praksi su i nadnacionalne, građanske stranke, što svjesno što nesvjesno, bile u službi nacionalizma većinskog naroda, do 1992. srpskog, a poslije bošnjačkog. Premda su SDA, SDS i HDZ do rata bili u koaliciji, bilo je jasno da su njihovi politički koncepti nepomirljivi i da nužno vode do sukoba i podjele. Na ovotjednu Josipovićevu kritiku politika koje su devedesetih “bilo iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti, vjerovale da je rješenje za BiH podjela” srpski političari iz BiH odgovaraju kako je njihova domovina bila Jugoslavija i kako oni nisu bili za podjele, već su se drugi htjeli odcijepiti od njihove zemlje i preglasali ih na referendumu.

Kako onda dijeliti nešto što je podijeljeno? Hrvatska na početku te 1992., s agresorskom vojskom na ulazu u Osijek, Karlovac, Zadar i Dubrovnik, nije imala velikog izbora. Poticala je Hrvate iz BiH da iziđu na referendum i glasaju za neovisnost bez dodatnih jamstava o budućem uređenju BiH, prva je priznala njenu neovisnost, zbrinula stotine tisuća izbjeglica i bila tranzitna zemlja za oružje, ali i mudžahedine, koji će već nekoliko mjeseci poslije ratovati protiv Hrvata.

O podijeljenosti BiH, zemlje u kojoj se svaki izraz žaljenja i sućuti sa žrtvama uvijek dijelom interpretira kao krnji i neiskren, svjedoči i to što Josipovića nije primio premijer BiH Nikola Špirić, koji je hrvatskom predsjedniku zamjerio što neće posjetiti i neko srpsko stratište. Špirić govori o “krnjem državnom posjetu” te dodaje da je tu “riječ o stranačkom posjetu SDP-a SDP-u”.

Prema bošnjačkoj i dijelu hrvatske javnosti, RH je u jednom trenutku bila agresor u BiH, a u drugom, kada je na temelju sporazuma Tuđman – Izetbegović sudjelovala u zajedničkim borbama protiv srpske vojske, nije. Budući da je Republika Srpska priznati entitet današnje BiH, a vojska RS-a dio njenih oružanih snaga, dosljedno bi slijedilo da je RH i 1995. vršila agresiju na BiH, ali i s druge strane i da je BiH godinama vršila agresiju na RH, jer je njezina današnja vojna sastavnica, vojska RS-a, napadala RH i razarala njene gradove.

Stoga bi, ako se Josipović ispričao BiH, dakle i Božidaru Vučureviću, koji je također dio BiH, bilo posve legitimno zahtijevati od predsjedajućega Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića da posjeti Slavonski Brod, Županju ili Dubrovnik i ispriča se za agresiju svoje zemlje na te gradove. Jednako bi legitimno bilo nadati se da će dobar Josipovićev primjer slijediti međunarodna zajednica i ispričati se za politiku podjele BiH koju je provodila od Vance-Owenova plana pa nadalje. Imajući na umu sve licemjerje politike svjetskih velesila, ne bi bilo čudno ni da se za nekoliko desetljeća ispričavaju zbog vođenja pogrešne politike nasilna održavanja cjelovite BiH.

Nino Raspudić