A baš ja htjedoh komentirat da ko god napiše da Pep nije najveći trener današnjice ili ine superlative, da biva počašćen priličnim brojem minusa..

Izbor za najdirljiviji post:

irilov

a svojim bi se ričima osvrnija samo na ovu interesantnu debatu- važno-nevažno u životu.
apsolutno se slažem s vama da ima toliko važnijih stvari u životu od nogometa i jednog trenera ma kakav bio. međutim, s druge strane, nekidan šetam s andreom uz more, nakon onog poraza od reala onako loše volje, nadrkan, i pita me ona da joj objasnim kako je moguće da nešto tako sporedno i trivijalno, pored toliko bitnih stvari u životu, tako jako utječe na mene. i idućih 15-ak minuta ja sam joj pokušava objasnit kako.
naime, kad čovik malo bolje razmisli, emocije koje nas, ili bar mene, vežu uz barcu i ono šta se događa oko nje- su zapravo sasvim logične. pa i taj njihov suludi, naoko neopravdan intenzitet. kako i zašto?
zato šta u biti nadilaze sam nogomet, samu igru, i zadiru u ono mnogo veće i važnije, a opet neraskidivo s nogometom.
legendarni liverpoolov manager bill shankly je na primjedbu novinara kako se ponaša kao da je nogomet pitanje života i smrti, rekao- razočaran sam takvim vašim stavom- nogomet je mnogo više od pitanja života i smrti.
jer- živiš ili umreš- tu nema neke tvoje posebne zasluge. to su više manje unaprid determinirane kategorije. pitanje je- KAKO ŽIVIŠ, ŠTO NAPRAVIŠ SA ŽIVOTOM!
tu sad dolazoimo do katalanova posta:
Dostojanstvo,poštovanje i rišpet koje je donija u svijet suludih milijuna vrijedni su divljenja. I nije to bilo pozerstvo i gluma. Njegov je stav iskren i nepatvoren.
U svitu narcisoidnih i pijanih miljunaša ti si skromno vodija ekipu skromnih genijalaca svog posla. Dok su drugi vrijeđali i udarali,dok su njihove eskapade bole oči -doslovno i metaforički- on je čvrsto ostaja na zemlji uvijek štiteći svoje igrače i stožer. Nikad nije o sebi govorija u trećem licu kao neki Portugalci,već uvik MI - stožer.
Čovik koji je uvik bija pošten prema sebi i okolini traži odmor od svijeta suludih pritisaka i ja ga razumin. Jer Barca je nešto više od nogometa ,Barcelona je filozofija življenja. Tamo di su estetika i život ispred golog rezultata i profita.
Barcelona je filozofija života i zato dajte podršku Guardioli ,jer život je više od trofeja i nogometa

dakle, nije ni blizu bitno koliko(rezultat) nego kako(filozofija, stil)! u početku- filozofija i stil igre, al ubrzo te pep zarazi ponašanjem, stavom. pa ovo kako kroz filozofiju i stil igre, postanu filozofija i stil života kroz sport, kroz nogomet. jer u ovom konkretnom slučaju josepa guardiole- nogomet je ješka, mamac za sve nas koji ga volimo, a za pepa medij, sredstvo kroz koji on propovijeda sve ono dobro i pozitivno u životu. čisto i ispravno. tako da kad ja svim svojim srcem želim da barca uspije, onda je to zato jer na taj način branim sve one vrijednosti u životu koje su istinski bitne. i tako da sam ja od navijača barce zbog boja, grba i faca od igrača, preko naviujača zbog stila i filozofije igre, posta navijač zbog svega onoga što nam pep svojim ponašanjem i primjerom prenosi. a na žalost, u današnjem svijetu nečiji se uspjeh mjeri isključivo rezultatom, pa zato i patimo zbog tamo nekog poraza, pa ma on došao i nakon 14 susreta bez poraza.
elem, nije upitan intenzitet naših emocija, već možda samo njihov neposredan povod- poraz ili izgubljen trofej, mada, danas- ni povod nije upitan.
a priznaćete- ovo je važno, nije trivijalno. više od kluba. više od trenera. više od nogometa.
misloim da je čak i andrea svatila.

divni su :)












i moj lični favorit:

Sutra ide nastavak pod naslovom: Tito je novi Bog!

pa ovaj irilov nije bas svoj sto bi se reklo.

prvo sam se smijao, sad mi ga je zao...

ilitiga Tito je Tito!

koji idiot je ovaj irilov...ajde za ovu djecu, al ovaj mamlaz je u 4.desetljeću života 

BBF je odličan za istraživanje pod nazivom: Kako od fudbala naprviti religiju po mjeri Charlesa Mansona.