Bogomdani, iztvrstan onaj gornji post, da ga ne kopiram cijelog. Crkva je u pravilu kroz svoju povijest bila najjača kad je bila siromašna, jer se onda usitinu bavila duhovnošću, i pustila "Caru carevo, Bogu Božje." Crkva je uvijek najjača u onim civilizacijama i okolnostima gdje ju se najviše proganja, bilo da je riječ o samom osnutku, bilo da je riječ o Nigeriji gdje su se ubijali kršćanski misionari. Zašto? Pa zato jer ne postoji ultimativniji ispit zrelosti i iskrenosti nečije vjere. Jesi li spreman svjedočiti životom ono što propovijedaš, ne bojeći se da ćeš ga izgubiti? Nekadašnji prvaci (ima ih i danas, da ne bi bilo zabune) su bili spremni odreći se života, ovi današnji nisu spremni odreći se stotina milijuna kuna? Koji smo mi događaj previdjeli pa je to odjednom postao poželjan i uobičajen modus operandi crkvenih poglavara?

Svaki put kada bi došla u materijalno ili političko blagostanje, zapala bi u zamku konformizma, materijalizma i odstupanja od svojeg izvornog nauka. A kao i u Bibliji, uspješnost nečega prepoznaš po plodovima..I koji su plodovi ovakve Crkve danas?Apsolutna duhovna sakatost, partijaško kršćanstvo (pojavljivanje na misi = nekadašnja iskaznica od partije) i totalno otuđenje u svim porama društva. Najprije od vjere koju nisu ni upoznali niti tražili, nakon toga i sve ostalo.

Zato se skroz slažem s tezom da Crkvu ne treba financirati iz državnog proračuna, sigurno ne u tolikoj mjeri. Pritom me ne zanimaju izgovori kojim i kakvim udrugama se daje jednako, manje ili više para, o tome možemo u predviđenom topicu. Postoji golema razlika koju ljudi zanemaruju - Crkva ima kudikamo veću odgovornost. Prema onima unutar svojih redova, prema onima izvan njih, pa i pred samim Bogom, vjerujem. Jer da je drugačije, to ne bi bila Crkva, to bi bila jedna u nizu društvenih udruga. A barem ja nijednoj društvenoj udruzi nisam spreman dati toliko povjerenje, pa sve da mi ju vode otac i majka.

Ali ajde da ti odgovorim konkretno na pitanja kad već nitko ne želi.

1. i 3. : Najveća glupost ikad ponavljana u hrvatskim medijima je da je ovo katolička zemlja, s 85 posto istih, 90 posto vjernika ukupno. Matematički i logički nemoguće, jer kako objasniti toliku stopu korupcije, pobačaja, gospodarskog kriminala? Kako objasniti takvu cijepljenost od ikakvog oblika odgovornosti, i društvene i političke i duhovne? Kako je moguće da su prvaci našeg društva Mamići, Todorići, Milanovići i Sanaderi? Pa ne boj se za njih, oni će odgovarati za svoja djela i nedjela. Ali što je s tvojom i našom krivnjom gdje smo izgradili neku nastranu društvenu matricu pa je postalo poželjno biti takav. Zašto? Iz pokvarenosti i sebičnosti, jer mnogo je lakše diviti se nekome i poželiti uspjeh kraćim putem kako ih takvi tipusi ostvaruju. Krađom, lažima, obmanjivanjem i prostitucijom svih moralnih načela. Koliko je teže izgraditi uspjeh skromnošću, požrtvovnošću, ufanjem, principijelnošću. A koliko je tek teže ako sve to i napraviš pa ne dobiješ priznanje kojem si se nadao? Eto, to je sebičnost :) Moja Biblija ništa ne govori o društvenim nagradama niti stavlja u fokus zdravog duhovnog života išta što je propadljivo. A još manje govori o nekom lakšem putu kojim su krenuli svi ovi koje ste pronašli u ovom opisu. Takav put je farsa, a ti imaš izbor. Mi smo kao društvo i civilizacija odabrali ovaj lakši, na svoju sramotu. A došlo je takvo vrijeme da si luđak kada ukažeš na to kojim smjerom idemo. I opet iz istog razloga - dobro nam je ovako, jer biti đubre je vrlo lagano, još je lakše neko drugo đubre kriviti za svoju nesreću jer duboko u sebi znaš da to nije ono pravo. Biti čovjek je jako teško.

Prema tome, Hrvatska nema toliko vjernika. I to nije samo poraz vjernika samih, postoji odgovornost prema onima koji to nisu, a mi smo im uskratili mogućnost da to postanu. Jer, može li itko kriviti nekog zato što ne postaje vjernik kad svuda oko sebe vidi plodove ljudi koji se nazivaju takvima? Pa davno je Gandhi rekao da nije problem u Isusu Kristu niti kršćanstvu, problem je u kršćanima. Nama treba duhovna revolucija koja rađ novu svijest, koju smo izgubili negdje "po putu". Ako je u Sodomi bilo pravednika kao zalog za spasenje, onda ih možemo naći toliko i ovdje, danas.

2. MT, 5, 14-15: "Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. "

Radi se o modelu života i ponašanja, i tome da djelima svjedočiš nešto veće od sebe. Totalno suprotno od klerikalizma. Kako će se to konkretno i generalno manifestirati, teško je reći - opet, po plodovima će se vidjeti što je pravo.