dbald je napisao/la:
arsenal-lover je napisao/la:
dbald je napisao/la:
Koristimo kisik, kojeg ima manje nego dušika u zraku.
Vidi cijeli citat
Razumiješ li da bi nam veće doze kisika štetile?
Vidi cijeli citat
Razumijete li da pišem o efikasnijim tj. savršenijim sustavima od ovog? U ovom nesavršenom sustavu više kisika tj. plina kojeg udišemo škodi. Kada nam ne bi škodio, da li bi to bio savršeniji sustav (za ljude, jer i govorimo o zaključku 'savršenosti sustava' iz ljudske perspektive)?
U savršenijem sustavu za ljude, mi bi živjeli od najraširenijih resursa, a ne ovisili o oskudnim resursima.
U savršenijem sustavu za ljude, naša koža bi bila bolje prilagođena izloženosti našem vječnom pratitelju - Suncu nego što jest.
Malo jasnije?
Dimnjačarov zaključak o savršenosti proizlazi iz svjedočenja određenog sklada/reda. Po mom mišljenju nastalog iz jednostavne činjenice da sve što postoji tj. čemu svjedočimo postoji zato jer se nekad davno, milimetarskim pomacima bolje prilagodilo/evoluiralo. Sve što nije bilo u tom skladu je izumrlo ili izumire (samo za naših života tisuće životinjskih vrsta).
Međutim, nazivati taj sklad savršenim je potpuno krivo.
Vidi cijeli citat
Kao prvo pojam savršeniji ne postoji jer je pridjev savršen apsolutan pojam pa se ne može komparirati. Možda postoji kao riječ jer još komprativni i superlativni oblici te riječi još nisu ukinuti iz gramatike kao što su u sličnim pridjevima latinskoga porijekla.
Savršen sustav ne postoji, to i sam tvrdim, no svemir koji funkcionira jako dobro sam od sebe, regulirajući materiju unutar sebe svojim nekim zakonima, je blizu tom savršenstvu. On tome savršenstvu teži, a postići će ga kada entropijom nestane energije u cijelom svemiru i njegov vijek završi.
Kisk prouzročuje oksidaciju, ne možemo biti bolje prilagođeni pa da nam veće količine kisika ne bi štetile. Jedini mogući način da se to dogodi jest da postanemo inertni na njega. Osim toga i da nije tako štetan, ništa ne bi značilo da se poveća njegov udio u zraku jer ne ovisi razvoj bića o makroelementima nego upravo o onima koji su najmanje zastupljeni u organizmu. Nadam se da si upoznat s Liebigovim zakonom minimuma. On govori da razvoj jedinke ili vrste je ograničen limitirajućim faktorom, tj. najmanje zastupljenim elementom. To bi značilo, ako je taj element kojeg ima najmanje u nestašici ogranizam se neće razviti kako treba.