Nash, aprpopos tvojih opaski.
1. Michael Cimino je davno u jednom intervjuu objasnio taj "previše spor prvi dio", rekavši da je kao klinac odrastao u mestu gde je živelo puno ruskih emigranata (već 3. i 4. generacija) i da je oduvek bio fasciniran njihovom kulturom, posebno pravoslavljem, odn. duhovnom muzikom. U tom smislu je taj početak (koji vrši funkciju "ekspozicije" - ono, uvod u likove i priču) njegov "homage" sredini u kojoj je odrastao. Slažem se, mogao je biti 3x kraći, ali ipak je fenomalno uradjen, tako da ti nije dosadno.
2. "God Bless America" je meni sjajna "coda" na kraju filma. Davno sam vodio polemiku u bgd. listu "Student" baš po pitanju ideološko-političke pozadine filma i tada sam napisao da je bitan element filma činjenica da u Vijetnam nisu išli Jane Fonda i drugi samosvesni intelektualci sa Berkeley-a, već obični, poluobrazovani mladići iz malih mesta koji nikada zapravo nisu ni stigli da ozbiljno porazmisle o tom ratu. Utoliko je bitno i to da se "God Bless..." peva na samom kraju, kada su svi životi aktera već duboko poremećeni, kada su poraženi, kada sahranjuju svog prijatelja... Jedini naizgled neokrnjen lik je upravo Michael (Deer Hunter a/k/a De Niro) koji je, uostalom i jedini pravi "heroj" priče. Mislim da je Cimino puno toga ličnog rekao tom scenom (Amerika u crnini, unakažena, poražena... peva God Bless... ne iz nekakvog patriotizma već upravo zato što im ništa više nije ostalo).
Nick je otac Steveovog deteta??? Otkud ti to? I koji si to "drugi razlog" provalio što je Nick ostao u Vijetnamu? Neka tajna kad nisi hteo da napišeš?