"naš doma" - ROFL! Btw, mislio sam na DPK kad sam te pitao jesi li još uvek "tu".

eh druže,...šteta.Ali nadoknadit ćemo mi to!...Kad jednom odlučite doći ja vas pokupim na aerodromu (recimo u Veneciji,Delta ima izravan let),pa prošećemo malo Mlecima,pa tour d'Istra-unutrašnost naravno-Motovun i Grožnjan,Opatija neizostavno-šetnja 11km uz more šetnicom koju je dao izgraditi Franjo Josip,pa najljepši zalazak Sunca na svijetu u Lubenicama na Cresu...Kad vam dosadi produžavate brodom put Splita i tu vas preuzima Nash a ja vam organiziram smještaj recimo na Visu ili Korčuli.Dubrovnik kao šećer na kraju,jedini na svijetu koji osim NY nosi ime Grada s velikim G!

Ahhhh.. koji bi to provod bio! Ali, imam neki čudan predosećaj, da bi me se onda odrekla cela familija + prijatelji u Bgdu, jer za njih ne bi bilo vremena! Treba sve to nekako izbalansirati. Ali, moćićemo . Kako god.

ma Nash ćiribimbi stalno a nekidan se i oglasio...komentirali smo smrt Big Steina

što se tiče izostanaka...pa sve je to normalno...a meni najviše žao što je Singapur zašutio...

Jesam, naravno da sam primijetio.  Kako neću primijetiti kad sam svaku drugu rečenicu morao čitati dvaput, da budem siguran da nisam ništa bitno propustio.  "Jednoglasna noć" (unanimous night), pa da taj jezik nije kontaminiran grčkim , gubavost "nije česta", neutješan krik ptice koji ga je probudio....  Meni se najmajstorskijom metaforom učinila ona za nemoguće - plesti uže od pijeka!


Nego, što ti, profesore, kao takav, kažeš na ovu rečenicu:

After nine or ten nights he understood with a certain bitterness that he could expect nothing from those pupils who accepted his doctrine passively, but that he could expect something from those who occasionally dared to oppose him

I onda činjenicu da je na kraju izabrao samo jednog studenta da ga dovede na svijet...  koliko ja znam, vi profesori nemate favorite, jel tako?

Nego, kad sam već kod toga, kakve ovo veze ima sa svim onim poslije, kad je "izsanjao" čovjeka iznutra prema van??  To jedino nisam skužio...

Ahhh, Singapur. Ali šta reći nakon onih "fenomenalnih" poteza - lupanja minusa na sliku klinca od 6 meseci??? Žao mi je, ali ga razumem. Ni ja se ne bih više vraćao ovde da sam bio na takvom  tapetu. 

Da, Kauboje. Snimio si sjajnu rečenicu. moram ti priznati da se potpuno slažem sa velikim i genijalnim Boirgesom.  meni su mnogo zanimljiviji studenti koji mi oponiraju, koji bi da diskutuju , pa čak i da se svadjaju - nego oni koji samo uredno i disciplinovano hvataju beleške i onda ubiju nekih 98% na testu.

Pa priča ide nekako u tri dijela - prvo sanja da je profesor i bira studente, i onda kad ga izabere više ne može sanjati, pa se onda "skoncentrira" i počinje izsanjavati (baš me briga što ova riječ ne postoji, ako mogu pjesnici izmišljat, mogu i ja) čovjeka iz početka.  Pa mi nije bilo jasno jel to taj isti kojeg je izabrao među studentima, ili je krenuo ispočetka.  I ako je ovo drugo, koje je značenje cijele te dijalektičke epizode, kako ju i autor naziva, u cjelokupnosti stvari.

Ajd laku noć, prinčevi Oregona... il nečega...