Hehe... ja tako jednom zaradih besplatni sladoled.

I to od svih mjesta u PF Chang's... kineski restoran. Naručio Szechuan nešto... ne sjećam se više ni šta, ali čim je
Szechuan znaš da će oči zasuzit malo od mirisa već. Uglavnom, u to bile umiješane neke sitne crvene papričice, ono cijela nije dulja od 2 cm, i još mi konobar kaže da pazim da je jako ljuto, i da nek ne jedem te papričice ni slučajno. I tako ja to jedem, ono fino, taman kako treba bit, ali mi te papričice ne daju mira. Mislim, da mi to nije reko, još bi ih najvjerojatnije i preskočio sam od sebe, ali ovako, ko da mi je metno na rame jednog malog

... I ne odolim ja, i jednu uzmem, pregrizem, mislim nije strašno, pojedem do kraja, a onda tek za jedno 5 sekundi ono naiđe!! Znoj niz čelo, u ušima čujem neku vodu da žubori, sinusi evakuirani u roku odma, plačem ko kišna godina, a jezik kao da sam prolio kipuće ulje po njemu... Strusim litru vode, natrpam usta ledom iz čaše, ne pomaže... trčim u kupaonu umit se, ali ništa... vratim se a tamo Kaubojka objašnjava konobaru šta je bilo, a ovaj se zabrinuo, u smislu, "ajme, zar sam ti zaboravio reći?!?" Nisi, nisi, al možda bolje da jesi, no ovo je meni na duši... i dotrči on sa zdjelom sladoleda i onda je to tek malo ugasilo da dođem k sebi. (Navodno mlijeko nekako neutralizira ta eterična ulja ili od čega su već papričice ljute...) Poslije mu valjda bilo žao budale, pa ga nije ni pridodao na račun...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.