Evo jedna zaboravljena pesmica iz 1970ih. Sećam se da su svojevremeno na nju otkidale mnoge beogradske devojčice - pogotovo one koje su pisale poeziju i studirale psihologiju (ili istoriju umetnosti).
Tipična akustika iz onog vremena. Autor muzike i pevač je Gordan Balabanić, a tekst je napisao Perica Jevtović. Obojica su mi bili pajtaši, a Perica je čak napisao nekoliko tekstova na neke moje muzičke zezancije (npr., za veliki nastup na Omladinskom festivalu u Subotici, 1976!!!)...
Jesen je,
Šta da ti kažem, Ana?
eto, sada kiša ne pada,
ali u duši vraški je bolno,
Začudo, prazne su mi oči
Jesen je,
I žute reči ostaju kao nemi listovi
na ovome stolu
I danas, na mome pragu
nema nikakvog gosta,
Sivilo umesto bola...
Jesen je,
šta da ti kažem, Ana?
I sama valjda već shvataš,
Draga, nisu potrebne
ni neke reči,
Ovo je surovo vreme