Cudni su puti Gospodnji, govorio je Janko Matko, hrvatski
knjizevnik, koji se rodio u malome mjestu Brlenicu pokraj
Krasica.
Janko Matko rodjen je na danasnji dan 1898. godine. Nista u
njegovoj mladosti nije upucivalo da ce postati pisac, a kamoli
najvazniji predstavnik pucke knjizevnosti u Hrvata.
Matko je otisao cak u Vukovar izuciti draguljarski zanat kod
Huge Schuelera. Zatim odlazi u Rijeku gdje se usavrsava, a 1923.
dolazi u Zagreb.
Zeljan afirmacije, u Zagrebu je obnasao razlicite duznosti u
kulturnome drustvu Hrvatski radisa. Ubrzo je otvorio vlastitu
radionicu u Ilici 45.
Kao pisac javio se prvi put u vukovarskim Srijemskim novinama
vec 1917. Otada je napisao dvadesetak romana s temama iz narodne
povijesti.
Pisao je vrlo jednostavnim i razumljivim jezikom, a djela su mu
prozeta domoljubljem i vjerskim zanosom. To je i privuklo mnogo
citatelja.
Mnogi su Matka smatrali muskom Zagorkom, ali unatoc velikoj
popularnosti i mnogim prodanim primjercima, nije uspio na
pozornici.
Sam je dramatizirao Moc zemlje, Tajna, Pokajnik, a pri
dramatizaciji romana Zrtva pomogao mu je kazalisni strucnjak
Marko Fotez.
No, svojim dramatizacijama uspio se probiti na pokrajinske i
amaterske pozornice, ali u veca kazalista nije dospio.
Unatoc svemu, njegova popularna djela privlacila su sve vise
citatelja, a povjesnicari knjizevnosti nisu ga ni dvadeset godina
poslije njegove smrti spominjali u svojim pregledima.
znači, provincijski pisac...