Sa strane su grobnice velikana, sva sila Napoleonovih maršala i generala koji su tu pomireni s velikanima Republike (prve, druge i treće...), ali na samom početku, jedan s lijeva drugi s desna leže

VOLTAIRE



(koji u ruci drži onu knjigu koju većina vas nije čitala )

i J. J. ROUSSEAU



Umjetnika unutra uglavnom nema, osim trojice u jednoj grobnoj kapelici pred kojom smo se najdublje poklonili:

S lijeva Victor Hugo, s desna Emile Zola (onaj s ružom) i u sredini autor romana o trojici junaka čije je geslo bilo "Svi za jednoga, jedan za sve" i pod kojim je našao svoje mjesto u Pantheonu tek 2002. godine (bio je to ujedno i posljednji ukop na tom mjestu). Naravno, Alexander Dumas, otac.

Na slici se ne vidi dobro, jel to piše: "Vivre libre ou mourir"?

oho-ho!?

JOš jedan nastavak za minutu, omela me redakcija... 

'OĆE-MO-NA-STA-VAK!

Mislim da da.

Eto, stroga selekcija što se pisaca tiče, nema što, kad nije ušao ni Balzac.
Doduše, ima još jedan književnik unutra, Malraux, ali vjerojatno su kod njega uzeli u obzir i veliki politički utjecaj i ulogu koju je imao.
Tek krajem 20. stoljeća smilili su se i prenijeli u Pantheon prvu ženu, skupa s njenim mužem: veliku gospođu Sklodowsku udatu Curie.
Ah, da. Tamo, naravno, nema njegovog tijela, ali gore u bazilici svoj natpis na zidu ima i Antoine de Saint Exupery što čitavoj građevini i konceptu daje ukras jednog nebeskog smiješka.

Zamislite kako je biti mali Francuzić koji šeta tom velebnom građevinom s rukom u ruci svoga djeda koji ga vodi od jednog do drugog "oltara" i objašnjava mu tko je tko i što je što (slika kojoj sam svjedočio). A isto tako, mislim da sjena Pantheona mora ostaviti traga i usaditi barem mrvicu smisla za veličinu i dostojanstvo na onima koji studiraju upravo preko puta: