Eto, stroga selekcija što se pisaca tiče, nema što, kad nije ušao ni Balzac.
Doduše, ima još jedan književnik unutra, Malraux, ali vjerojatno su kod
njega uzeli u obzir i veliki politički utjecaj i ulogu koju je imao.
Tek krajem 20. stoljeća smilili su se i prenijeli u Pantheon prvu ženu,
skupa s njenim mužem: veliku gospođu Sklodowsku udatu Curie.
Ah, da. Tamo, naravno, nema njegovog tijela, ali gore u bazilici svoj
natpis na zidu ima i Antoine de Saint Exupery što čitavoj građevini i
konceptu daje ukras jednog nebeskog smiješka.
Zamislite kako je biti mali Francuzić koji šeta tom velebnom građevinom
s rukom u ruci svoga djeda koji ga vodi od jednog do drugog "oltara" i
objašnjava mu tko je tko i što je što (slika kojoj sam svjedočio). A
isto tako, mislim da sjena Pantheona mora ostaviti traga i usaditi
barem mrvicu smisla za veličinu i dostojanstvo na onima koji studiraju
upravo preko puta:
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.