15 godina je imo đukac... prije toga su bili vagabundo i oscar. ne znam koje su marke bili...

Mislim da ovo nije bio prvi Arči. I mislim da je i onaj prije bio škotski ovčar. Ali pitat ću ga kad ga opet čujem.

mercedes

[TUBE]HfbRGwwrr8Y&feature=related[/TUBE]

Ma ja ovo do sad nisam vidio, vi sigurno jeste, Hugo pogotovo, ali evo, baš me nasmijalo.

Mijenjaš priču, profesore!  I čemu mi sad da vjerujemo??

Bar je stoljece pogodio, nemoj da si na kraj srca kajboj.

E, ovo je stvarno bilo priceless!!! 

Još samo fali da nam kažeš što si ti te noći svirao/pjevao?

A sada ja sjedam u vremeplov: svibanj/maj 1984. Štafeta je stigla u Skopje. Ne pamtim točan datum, ovisi koliko joj je još trebalo do Beograda. Drug i Maršal je već nekoliko godinica u ahiretu, ali duh i režim žive. Dakle, štefeta noći u Skopju, u tamošnjem Domu omladine. Sve po receptu za koji eto sada i znam kad je izmišljen. Omladinci i omladinke, muzičari svih fela, pjesnici, folklor i sve u svemu jedan božanstveni tulum.
Naravno, to ne može proći bez vojske. I koga bira proleterska mehanizovana brigada spopske Maršalke da je na tom liturgijskom bdijenju predstavlja? Moju malenkost, zagrebačkog sjemeništarca, iliti učenika srednje verske škole, a u međuvremenu predsjednika četne organizacije SSOJ-a! Sve to iz mojih karakteristika, naravno, još nije bilo opće poznato, znao je samo moj kapetan Zečević i šutio kao zaliven i pustio me da organiziram i kreiram programe s kojima je naša četa pobjeđivala na natjecanju "Mladost u reči, pesmi i veštini". Doduše, neće proći dugo i čitava ta ustaško-vatikanska zavjera će biti razotkrivena, moj kapetan dobiti partijski ukor skoro pa pred isključenje, jer je "potpao pod moj utjecaj i otvorio mi prostor za djelovanje s neprijateljskih pozicija"! Ja smijenjen i vraćen takoreći u rang guštera, samo što je Zeko bio pošten i uzeo u zaštitu i nije provodio namjeru brigadnog bezbednjaka, nekog pukovnika sjeme mu se zatrlo, da ja s novom klasom ponovo prođem čitavu obuku.
Elem, da se vratim u Dom omladine. I ja sam odslužio tamo svoju šihtu mirnog stajanja, samo mislim da je interes bio toliko velik da me nije zapalo više od 10 minuta. A sa mnom je bio Zoran Stamenković, neposlušni sin jednog niškog pukovnik koji ga je u "daleko" Skopje poslao po kazni. Možeš misliti što mu je stari bio sretan kad se ovaj dan prije odlaska u vojsku/armiju ofarbao u plavo! Taj Stamenković bio je, inače, bubnjar niškog heavy metal benda Kerber, a ako ne pamtiš njih sigurno si čuo za također nišku Galiju u kojoj je svirao njegov brat.
On je, eto, bio drugi delegat. Al je znala birati ta Armija, ha!?
I tako smo se nas dvojica bogovski zayebavali do zore i onda, putem prema kasarni, otišli na još bogovskiji vrući burek!
Eto kud nas odvede Ibrica!
A imena braća Jusić jesu kamuflirala, a stvarno ne znam zašto. Budući da su to učinili još u bratsko-jedinstvenoj SFRJ bit će su imali neke lokalno-raguzinske razloge i motive. E pitat ću ga baš i to kad ga ovog ljeta sretnem.

Sve u svemu, priceless!!!