Etiam tu!?

Blago mi se povraća od današnje naslovnice jednih novina na kojoj piše "Dobro jutro, građani Europe". Još kad uz to vidim sliku premijerke...
Kao prvo, preuranjeno, jako preuranjeno. A kao drugo, ja sam duboko razočaran zaključkom EU da je Hrvatska napravila veliki napredak, da se provode reforme i uopće ne znam na što bismo to trebali biti ponosni, kako nam poručuje komesar Barroso. Od takvih koji su sada, sigurno ne zbog naših interesa, odjednom donijeli odluku da je Hrvatska divna, krasna i uzorna, ja ne očekujem da nam osiguraju, narede ili što već sve ono čemu se ti, jednako kao i ja, nadaš i što želimo.
A da ne govorim kako pri tome kade svim onima, na čelu s JK, koji ne samo da omogućavaju, nego i generiraju i korupciju i primitivizam i fašizam i nered. Prerano je za vatromet, prerano.

I zato, nažalost, ne dijelim tvoje oduševljenje. Štoviše, u tim europskim facama vidim novu legiju preskupih, bezidejnih i totalno neinspirativnih birokrata spremnih da i nas zajašu.

Usput, Barroso je iz Moskve nazvao Kosorušu u London. E baš me zanima na kojem su jeziku razgovarali. Da mi je čuti snimku tog razgovora

Apsolutno se slažem da je ovo jedini pravi put. Za taj put moraju svi biti zainteresirani koji misle dobro...

...ali glavnu frustraciju u meni bude oni koji negiraju da se dogodilo ono što se dogodilo. Znači treba poštivati različitost, srpstvo, pa i četništvo koju mogu istolerirati na daljinu, ali jugoslavenstvo mi je nakaradna kategorija koja bi trebala biti sinonim za nekakvu čovječnost na ovim prostorima.

Znači, kada kažeš danas da treba poštivati svakog čovjeka onda si prosječan i običan, a kada danas kažeš da si Jugoslaven onda si "in"...    Neprihvatljivo !!!  

Pa baš mi se nešto i ne čini da je "in" i da se nešto masovno ljudi izjašnjavaju kao Jugoslaveni... A i ja u svakom slučaju vidim problem u tome kada se nekoj ideologiji (a jugoslavenstvo je uvijek, po mom mišljenju, u prvom redu bilo ideologija, a potom sve drugo) bilo koje vrste ekskluzivno pripišu odlike kao što su naprednost ili humanost, pa onda bude dovoljno da razviješ neku zastavu i da se smatraš takvim... nisu ideologije te koje određuju karakter ljudi koji uz njih pristaju, nego obrnuto. Baš u skladu s onom biblijskom da ljude treba suditi prema njihovim djelima, a ne riječima.

Baš kao i za jugoslavenstvo, isto vrijedi i za hrvatstvo

Pa ne bih rekao da si u pravu, barem što se tiče punjenja novinskog prostora u našoj zajednici. Biti nacionalan je nešto nazadno, retro i out, a glad za nacionalnim izričajem obično ujarmi neki Sanader ili nadriumjetnik iz neke selendre da dobije izbore ili malo životnog prostora izraženog u kunama. Ako je jugoslavenstvo ideologija, ne znam koji je to onda idiot dopuštao da se pri popisu stanovništva u rubriku nacionalnost izjašnjavaš kao Jugoslaven.

Kao ideologija, jugoslavenstvo Štrosmajera ne mogu pojmiti s jugoslavenstvom političke partije 1980-1990. Pa okolnosti promjene izvornu stvar jer se referentna točka odjednom nađe na nekom drugom položaju, u nekom drugom vremenu. (Pravi primjer je rečenica: Pa tko nas bre zavadi ?? Znači, meni kao momku od 20 godina koji je išao u rat ne može nitko pričati tu spiku da ne vidi po čemu su Srbi imali dominaciju u policiji, vojsci, diplomaciji, školstvu jer mi se povraća od toga... a čovjek intelektualac, pa to ne vidi...) 

Znači, kad ja čujem danas za jugoslavenstvo, onda je to meni sinonim za velikosrpstvo (u Slobino vrijeme je to bilo deklarirano mnogo finije: srpsrtvom ili svesrpstvom !). Možda za 50 godina to bude označeno kao sveljudski humani pojam, ali kad je počelo sve ovo sranje prijateljev djed je prosto narodski primjetio: Sve što mačka okoti miševe lovi..!, tako da čisto sumnjam da ćemo za 30 godina biti u drugom filmu nego što smo ga imali prije 30 godina...

A to da treba poštivati svakog čovjeka i svaku naciju i svaku vjeru je pitanje kulture, odgoja i zdravog razuma.

U BiH je situacija za povratiti... Tamo je bravar još uvijek predmet obožavanja, nešto kao totem kod Indijanaca...

Sve u svemu, ovo je samo točka prekida jednoga rata koji traje stoljećima ili za optimistički gledano rat je samo prekid mirnog suživota, samo šteta što se ponavlja tako radikalno svakih 50 godina... 

potpuno mi je jasna pozadina nesposobnosti Hrvatskih političara,koji nemaju verze sa dominacijom Srba u bivšoj kvazidržavi,jer je mnogo njih bilo po nalogu na kljuučnim mjestima od vojske,države,policije,do vodećih kadrova političkih i onih na najboljim mjestima u najvećim državnim tvornicama
ne brini

Brane, dozvoli da se ne slozim sa ovim tvojim induktivnim metodom dokazivanja jedne, po meni ipak, predrasude: da na osnovu etnickog sastava oficirskog kadra tvoje jedinice u JNA potkrepljujemo tvrdnje o podredjenosti hrvatskog naroda "Srbima" u SFRJ. Cinjenica jeste da je u kopnenoj vojsci, pesadiji, dominantan bio oficirski kadar srpskog porekla (takodje je cinjenica da su se ogromnom vecinom po direktivi izjasnjavali kao Jugosloveni) i to poreklom uglavnom iz tradicionalno partizanskih krajeva, kao sto su Banija, Lika, Kordun, bosanska Krajina itd. Medjutim, takodje je cinjenica da su u drugim oruzanim rodovima (mornarica i, narocito, avijacija) u etnickoj strukturi dominirali Hrvati. I sta sad? Vojne skole u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Mostaru itd. bile su podjednako dostupne svima, da se ne bi stekao utisak da su Srbi bili "pozitivno diskriminisani" u JNA. Jer, ako krenemo sa licnim iskustvima sa sluzenja vojnog roka, daleko cemo otici. Navescu ti samo nekoliko primera iz moje jedinice (stariji vodnik Musliman iz Bosne, na pocetku rata poginuo u zelenim beretkama; kapetan Srbin sa Kosova, studirao u Zagrebu, poginuo 1999. : potpukovnik Hrvat iz Istre - dosta pre rata dobio teske batine; prebili ga jer je usao u kafanu u uniformi JNA): vecina vojnika iz Hrvatske je 10. aprila palilo svece, bez da je iko od njih opomenut ili uhapsen. Pozdravljali su se tako sto su pri rukovanju ostavljali palceve podignute, tako da tvore slovo "U" - meni su ti primeri pandan ovim tvojima sa "Sindjelicem" (koji jeste rodoljubiva pesma koja nikoga ne vredja, ali se jako dobro zna ko ju je pevao tih godina - takvi su je meni i ogadili -  kao i "Vilu Velebita") i kretanjem "na Siptare". Ja licno sam bio od strane Vojne policije strazarno sproveden u pritvor u kome sam proveo narednih 7 dana samo zato sto mi je u kaseti prilikom pretresa medju raznim knjigama i casopisima pronadjen primerak "Srpske reci" sa srpskom trobojkom na naslovnoj strani - u tom broju je bila objavljena jedna ozbiljna predizborna analiza a da ironija bude veca list sam regularno kupio u trafici u krugu kasarne (?!). Da li se ova iskustva onda racunaju ili ne, kao i ova moja licna sa pucanjem na svadbama?

Mozda je ovaj primer sa muzikom dobra ilustracija za ono sto zelim da kazem: bilo je zabranjeno pevati "Vilu Velebita", to je tacno; medjutim, isto tako je bio zabranjen i citav niz drugih pesama, ukljucujuci i "Sindjelica", "Vostani Serbie" (Ej, zabranjivati jednog Dositeja Obradovica?!) "Tamo, daleko" itd. a vrhunac je sto je jedan "Mars na Drinu" (vojna koracnica posvecena pobedama na Ceru i Kolubari, tj. prvim saveznickim pobedama u 1. sv. ratu) smeo da se izvodi samo bez teksta (?!). Cak je ta bolest isla toliko daleko da je jedno vreme bila zabranjena i "Makedonija" Dade Topica i grupe "Tajm"...

Tako da, Brane, Kauboju, i ostali hrvatski prijatelji, primite ovo od coveka kome je svaki nacionalizam stran, a srpski najvise: ako su Hrvati bili "podredjeni" u SFRJ, u ne manjoj meri bili su "podredjeni" i Srbi. Podredjeni su bili jednom autoritarnom rezimu, jednom kultu licnosti i jednom sistemu koji je odavno zavrsio na djubristu istorije, gde mu je i mesto. Mene niko ne moze ubediti da su Hrvati bili podredjeni Srbima za vreme socijalizma - setimo se, pobogu, JBT, Vladimira Bakarica, Josipa Vrhovca, Ivana Steve Krajacica, onog udbaskog lisca Boljkovca, gospodina Budimira Loncara (koji je sjajnu diplomatsku karijeru zapoceo ubijajuci ustaske emigrante po Italiji) i hiljada drugih komunista hrvatske nacionalnosti koji su bili na najvaznijim drzavnim i partijskim funkcijama. Doduse, svako ko je koketirao sa nacionalizmom ili antikomunizmom zavrsavao je u zatvoru (Djilas, Tudjamn, Izetbegovic, Mihajlov, itd.) bez obzira na nacionalnost.

vecina vojnika iz Hrvatske je 10. aprila palilo svece, bez da je iko od njih opomenut ili uhapsen