miha1 je napisao/la:
Pustimo mi peru žderu, činjenica je da ogroman broj ljudi boluje od srčanih bolesti i raznih karcinoma i niti za jednog od njih ne možete sa sigurnošću reći da je to zbog načina ishrane! Jer nije samo to uzrok tih bolesti, naprotiv, nije niti najveći uzrok!
Dok je za nekog narkomana ili alkoholičara prilično jasno što ga je dovelo do tog stanja. Malo je i neumjesno to uspoređivati. Bojangles je još u onom svom ranijem postu usporedio ovisnost s infarktom i tumorom. Oprostite, ali ja to ne mogu nikako prihvatiti.
I ne znam zašto bi neko prihvatio narkomane i alkoholičare. To su ljudi koji ne samo da uništavaju svoje živote nego uništavaju i živote svojim obiteljima i priajteljima, to su ljudi koji su opasni za okolinu i totalno beskorisni za društvo. Ljudi koji ne mogu funkcionirati normalno niti voditi normalne živote
dok se ne izlječe.
Vidi cijeli citat
Ne znam stvarno gdje je nesporazum. Evo, tvoje posljednje riječi također govore o bolesnicima. Sve je to logički jasno posložio naš najdraži Texan. A što se tiče onih koji su nesumnjivo i neodgovorno sami skrivili stanje u koje su se doveli, pa i onda kad se radi o potpuno razorenim i kako ti kažeš za društvo potpuno nekorisnim ljudskim jedinkama, oni pred svoju okolinu, kako vlastitu obitelj i prijatelj, tako i pred čitavo društvo, postavljaju jedan od najtežih zadataka i izazova: demonstraciju jedne od najčovječnijih vrlina, zapravo možda i jedine i najvažnije osobine kojom se ljudi izdižu iznad po tom pitanju nemilosrdne prirode, a to je suosjećanje i milosrđe. To je ono što kršćanstvo naziva ljubavlju (latinski caritas, a ne amor - što se u našem jeziku ne razlikuje). To je također ono što su neki filozofi i većina diktatorskih zločinaca, dakako, smatrali slabošću koje se čovjek i društvo moraju osloboditi. Norveški monstrum radikalna je posljedica takvog razmišljanja. Civilizirano, humano, prosvijećeno, osviješteno i solidarno ljudsko društvo mora brinuti i o svojim najslabijim članovima, čak kad su i sebi i drugima potpuno beskorisni, pa čak i štetni. Ali, korisnost ne smije postati apsolutni, a kamoli jedini kriterij postupanja prema takvim "oštećenim" primjercima ljudske vrste. I zato takvi služe ostalima oko njih da se uzdignu u svojoj ljudskosti. Naravno da ti nesretnici, a možeš ih smatrati i zločincima, što ponajprije prema sebi a često i drugima i jesu, za to ne zaslužuju nikakvo priznanje. Ne zaslužuju oni ništa. Ali, mi sami sebi i svojoj ljudskosti dugujemo prema njima barem minimum suosjećanja. A oni su ionako sami sebe osudili, a često si i presude, pa za njima žalimo samo na osnovu onoga u čemu su se stigli iskazati i u čemu su mogli još puno toga napraviti.
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.