deki, napali smo ti sugrađane bocama vina i pokojom pivom, ja sam bio
uključen u napadačke akcije u petak navečer, u subotu sam samo promatrao
te štedio snagu za povratak kroz mećavu. na kraju smo ih pogodili i
peharom za pobjednika turnira te za najboljeg igrača (vojvodić).
vjerujem da su im kante dobro došle za otkopavanje automobila. ne znam da li su i kako stigli doma, ja sam podvio rep odmah nakon zadnje utakmice. bole me
rebarca, nastradao sam od svojih križevčana, boli kad udahnem, boli kad
lopatam snijeg, boli kad tipkam po tastaturi, i treba da boli, u šali će drug Tito.
petak sam igrao na krilu pa je to još nekako izgledalo, subotu su me šutnuli na vanjskog, pa su došle do izražaja moje fizikalije kojih
bi se postidio i vrtni patuljak te bišćanovska odlučnost i rezolutnost.
[uredio mrkva - 13. veljače 2012. u 11:20]