trile, double helices su nešto čime se intenzivno bavim, DNA/RNA duplim (troduplim a ubrzo i quadruplim) helixima no više s kemijske strane njihove interakcije s malim molekulama, lijekovima i fluorescentnim markerima za prepoznavanje određenih DNA/RNA sekvenci. vodeni double helix bih baš rado istestirao. ovako na prvu bez malo dubljeg kopanja, tvrdnje o iscjeliteljskoj moći definitivno nisu pokrivene relevantnim znanstvenim dokazima. što se same fizike tiče (dokazi i mjerenja koja govore o postojanju takve vode), sve što je dr. Lo objavio o toj vodi je objavljeno u "journal of modern physics letters B" što je u prvom redu časopis sa skoro pa nikakvim učinkom na znanstvenu zajednicu, ima Impact factor IF (mjera učinka, računa se kao broj citiranosti objavljenih članaka u pojedinom časopisu podijeljen na broj objavljenih članaka, nije idealna mjera ali dosta govori o renomeu i utjecaju časopisa) u rangu naših lokalnih znanstvenih časopisa (znači nikakav). ja takvim časopisima nikada ništa nisam slao, jer se za neke projekte i poslove gleda prosječni IF autora (znači prosjek IFova svih članaka tj časopisa u kojima je znanstvenik objavio svoj rad, pa ti IF od 0.2 ubije prosjek). kao drugo to je "letters" tip članka, znači namjenjen je za brzo publiciranje novih rezultata, pa nema dovoljno eksperimentalnih podataka, peer review proces je brži i jednostavniji. obično nakon letters uslijedi full paper u nekom drugom časopisu što ovdje nije bio slučaj. Iskreno nisam siguran niti da bih iz punog rada uspio skužit da li se ta "voda" samoorganizira u dvostruki heliks a iz ovog ne mogu nikako. inače dr. Lo je bio uključen u ATG american technologies group prevaru gdje su nešto slično prodavali za uštedu goriva u autima. sve skupa je znanstveno klimavo ili nikako potkrijepljeno. prema danas aktualnim saznanjima o vodi ona je u nekakvoj labavo povezanoj mreži, kao jedan ogroman "cluster" čije su međusobne veze u stanju trajnog preslagivanja.