nemam slika (dosta onih mentalnih al njih nemam vremena prebacivat na
forum), pa ću samo ukratko prokomentirat čehoslovačku turneju. budući da
marljivo njegujem gađenje ka gpsovima i sličnim gadgetima duboko
uvjeren da nam više koristi i izgubit se ponekad, da bi se našli nego
prepustit baš sve tehnologiji (bemmumiša danas sutra ćemo mozak koristit
samo za palamuđenje na forumima), a plana praga nemam nit sam ga
isprintao, poštenski sam se zagubio, no kad si u nevolji tu je uvijek
policija koja služi narodu i turistima, dva ljubazna policijota su u
punoj ratnoj spremi sproveli četvoro, u bespućima zbiljnosti,
zagubljenih Hrvata do hotela u thamovoj ulici. sutradan smo se metroom
zaputili do grada, malom mrkveku je putovanje metroom i spuštanje u
grotlo na superbrzim pokretnim stepenicama već samo po sebi bilo
dovoljno da mu se put u prag zabilježi kao jedan od dojmljivijih i
zanimljivijih izleta (a sličnih izleta je prošao podosta). u nedostatku
inspiracije a i poznavajući granice izdržljivosti i tolerancije našeg
potomstva the Woman i ja smo se odlučili na jednu od onih instant
turističkih ruta autobusom. nakon toga posjet muzeju alkemičara (ipak se
i glas razuma nekad posluša) što je uključivalo šetnju kroz stari grad i
prelazak mosta te šetnju po maloj strani. nakon toga sastali smo se s
ianom wrightom, koji je uzgred budi rečeno pljunuti istok stajanje s
kojim sam prije sad već četiri godine pratio jednu u nizu vrhunskih
predstava na maxipeace areni. uslijedilo je druženje uz tradicionalnu
češku klopu i plzenski pLazdLoj "kod vojvode", na ulici su nam ponudili i
posjet najstarijoj metro/homo krčmi na svijetu, gdje je navodno prije
sto i kusur godina osnovan i najstariji metro/homo nogometni klub na
svitu, nudi se i razgovor s "autentičnim" osnivačima tog nogoloptaškog
čuda (na češkom i inim jezicima 10e, za 12e na hrvatskom, 15e košta da
jaran iz zenice i rom iz novog pazara mluve na fetivom dalmatinskom
narječju), što smo kao prava purgerska gospoda i balkanci s prijezirom
odbili. No jedno smo sveto mjesto hrvatske povijesti
posjetili, poklonili smo se na mjestu gdje su naši plavi dečeci JOŠ
jednom rekli svoje goropadno "NE" nepravdi, izrabljivanju i potkradanju
hrvatskog naroda te zavapili: "sad je dosta, tu podgrijanu žilavu pizzu i
razvodnjenu pivu nećemo platiti 15 eura". njihov mirni prosvjed uz
svijeće i božićne pjesme o naviješćenju i porođenju prekinula je češka
policija (koja, kako sam gore naglasio čak i bezazlene hrvatske turiste
sprovodi u punoj ratnoj spremi) prekomjernom silom, pa je u naguravanju i
objašnjavanju stradalo više izloga, oštetio se manji dio kamenom
popločanog trga, pa su pristojni kakvi uglavnom jesu bbb-i kamenje s
trga pokušali posložiti u obližnje dućane ili vratiti policiji, da ne bi
došlo do daljnje materijalne ili nedajbože štete na kulturnoj baštini.
Nakon svečanog mimohoda puni skrušenosti i zahvalnosti zaputili smo se,
mi u hotel (na čemu je mrkvek inzistirao od ranog popodneva jer je to
značilo povratak u metro), a ian k svom domu, na kontemplaciju i
razmišljanje o svim žrtvama nepravde koje su platile danak svoje ljubavi
ka gnk dinamu. subotu smo posjetili praški zoo, sunce je izmamilo
valjda više od 10000 posjetitelja (kad smo odlazili nakon više od tri
sata šetnje na brojaču je bilo 7500 posjetitelja a tek je bilo 14.00h).
muzej praških duhova i legendi je bilo slijedeće na rasporedu, što je
opet uključivalo dosta hodanja, nakon toga smo se opet sreli s ianom kod
dobrog kralja vaclava te zašli u restoran vytopna, gdje pića (čit.
pivu) raznosi vlakić, nakon početnog oduševljenja, mrkvek je pokazao
sklonost k partizanščini i hajdučiji te je pokušavao sabotirati vlakiće,
ulovilo ga u pokušaju, izribalo poštenski pa sam ga valjda prvi put
vidio da na kritiku nema spreman odgovor, malac se samo zacrvenio i
sakrio pod stol, doduše ista konobarica koja ga je ribala mu je odmah
zatim donijela slaju pa nisam siguran da je kritika bila jednostavno i
nedvosmisleno iskomunicirana.
na povratku u zagreb stali smo u bratislavi ali više mi se ne da tipkat.
ukratko tamo sam dobio ponudu za posao, pa ako situacija nametne
evakuaciju, mogao bih se naći negdje na relaciji beč-bratislava-košice.
[uredio mrkva - 05. ožujka 2012. u 14:49]