Moira je napisao/la:
Čini mi se da je svaka sljedeća generacija sve više komotna. Sve mora biti servirano na pladnju. Roditelji uzimaju instrukcije i za klince u osnovnoj školi. Znam takve, a s obzirom da se radi o noramalnom, inteligentnom djetetu, na pitanje zašto instrukcije kad u programu ne postoji gradivo koje uz malu pomoć roditelja dijete ne može samo svladati, odgovor je da su mu ocjene bolje kad ima instrukcije. Ako je i roditeljima cilj samo rezultat, a put do njega nebitan, onda se ne treba čuditi što klinci traže da sve bude jasno, jednostavno i točno prema njihovim očekivanjima, a sve van toga je razlog za demonstracije. Vidi cijeli citat
smanjuje se to svakom generacijom
meni su igrom slucaja dosli u ruke udzbenici za povijest za klasicne gimnazije tamo iz 50-tih... shvatio sam da je program moje gimnazije 40 godina poslije pitxkin dim... mi smo Stogodisnji rat spomenuli ovlas, debili Francuzi i debili Englezi se nesto tuku i sto godina nema pobjednika... u onom udzbeniku se pisalo natenane o uzrocima rata, tko ratuje, gdje se ratuje, tijek rata, nabrojane su sve moguce promjene ratne srece, opisan ulazak Henryja V. u Pariz i krunjenje njegovog malog sina za kralja Francuske, pa francuska protuofenziva, Ivana Orleanska i konacna francuska pobjeda... uglavnom, vise nego sto sam ja naucio za fakultetski ispit iz Srednjeg vijeka
vidio sam da je slicno bilo i s latinskim, jer oni su stvarno ucili na pamet stotine sentencija, raznih gramatickih nastavaka, ma uzas
2000. sam predavao povijest u nekoj skoli i dozivio sam totalni sok kad sam po prvi put uzeo udzbenik za osmi razred: ono, tanka knjizica, prepuna slika, slikovnica, ako lekcija ima vise od 15 recenica, onda se to predaje u dva sata, sve podebljano, uokvireno sto je potrebno naucit/zapamtit... ono, mala knjizica za "jednostavnije"
cini mi se da je to bilo neko prijelazno razdoblje jer je udzbenik za peti razred napisala moja prof. s faksa (inace nenormalna osoba kod koje sam polagao osnove hetitskog i staroperzijskog

): ajde, moze proci, no natrpala je knjigu nekakvim besmislenim detaljima koje sam ja odbijao uopce tumaciti djeci od 11 godina (koliko vec imaju u petom razredu). Ono, detaljni popisi upravljackih struktura u Ateni i Sparti, sve sa orginalnim grckim izrazima i to... ja sam klincima nekako objasnio razliku izmedju demokracije i aristokracije i to je bilo to. No, ne lezi vraze, taman u skolu dosla neka inspekcija iz Ministarstva i pregledavaju oni moje biljeske, djacke biljezice i nema tamo spomena o spartanskim eforima i slicnim pizdekima, pa kako to, to je dio gradiva... i krenuo ja njima objasnjavat da je meni suludo djecu od 11 godina zamarat s tim glupostima. Oni znaju osnove, no ne branim ja njima da sami nesto procitaju ili pitaju ako ih zanima. Ma kako si ja to zamisljam, ovo-ono, nastavno gradivo i slicne spike... neki cica od 65 godina... i onda sam mu reko da je pisac udzbenika mentalno bolesna osoba i da meni ni na faksu nisu trebali grcki nazivi za funkcije sudaca u Sparti, pa nece ni onima koje ja poducavam. I tako se to nekako zavrsilo...