Vapaj arhitekata državi i građevinarima: 'Zamijenite bezličnost kreativnošću!'
Postoji li, barem
načelno, moguće alternativa stanovanja u Hrvatskoj? Iako zvuči kao možda
i nejasno, ili nedorečeno pitanje, tema je to s kojom se, prije ili
kasnije, u životu svi sretnemo. Barem jedanput.
Stanogradnja (Fotomontaža: Pixsell/LO-TEK/Dnevnik.hr)
Prateći događanja u ovoj zemlji,
količinu gradnje, omjer izgrađenih i prodanih stanova, ekonomsku krizu i
niz drugih problema, dovoljno je zastati, osvrnuti se oko sebe i
vidjeti kako u Hrvatskoj stambene politike nema. Zgrade niču po Zagrebu i
one ne samo da odudaraju izgledom, nego i pokazuju kako je Zagreb
izgubio svaki kriterij urbanističkog planiranja. Slična situacija se
može zateći i u svim većim gradovima u našoj zemlji.
Potvrdilo je
to i nedavno terensko istraživanje Centra za razvoj neprofitnih
organizacija (CERANEO). Prema rezultatima tog istraživanja, oko
četvrtina Hrvata se žali na kvalitetu stanovanja, a standard istog je, u
najbolju ruku, skroman i niži nego primjerice u Češkoj, ili Sloveniji.
Ima li građanin ove zemlje alternativu, ili se sve svodi na dilemu treba
li ulaziti u astronomski kredit za kuću, ili u paralizirajući kredit za
stan, s kojim u konačnici možda i neće biti zadovoljni? Alternativa
postoji i već se prakticira u svijetu, a o njoj smo porazgovarali s Damirom Ljutićem, predsjednikom Društva arhitekata Zagreb (DAZ).
Postavili smo jednostavnu trilemu za naš razgovor, što
izabrati: klasičnu kuću/stan, montažnu kuću, ili otići uistinu korak
dalje te svoj dom napraviti od brodskih kontejnera. Na treću opciju
mogli biste se nasmijati, ili pomisliti kako je riječ o šali, no nije.
Tome u prilog idu brojni primjeri iz svijeta o takozvanoj zelenoj
gradnji i brojnim alternativama, među kojima je i neiskorišten prostor
brodskih kontejnera.
2010. godine u svim svjetskim lukama nalazilo
se 300 milijuna praznih brodskih kontejnera, ili preračunato, 4,5
milijardi kvadrata neiskorištenog praznog prostora! Evo što je naš
stručnjak sugovornik otkrio o isplativosti, inovativnosti, izvedivosti i
drugim aspektima sva tri navedena aspekta stanovanja.
Uloženo i dobiveno
'Kao
i u svakom (poslovnom) pothvatu, tako i u slučaju rješavanja stambenog
pitanja treba imati jasne ciljeve koje treba ostvariti kako bi se
ostvarilo ukupno zadovoljstvo. Svatko sam za sebe, odnosno unutar svoje
obitelji definira vlastitu strategiju, vlastite želje i ideje, naravno
unutar mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju', naglašava Ljutić.
Da ne govorim o Državi kojoj niti na kraj pameti nije bitno razmišljati na način da potiče 'out of the box' razmišljanje
'Pod pojmom ekonomske isplativosti trebalo bi podrazumijevati
vrijednost koja se mjeri između uloženog i dobivenog. Promatranao s
isključivo financijske strane, ulaganje u klasičnu kuću je
najisplativije ali i nosi najveću razinu ulaganja. Prednosti su u tome
da klasična gradnja omogućava najvišu razinu personalizacije objekta,
originalnost, zajamčenu dugotrajnost i samim time rast vrijednosti
nekretnine s protokom vremena. naravno uz preduvjete ispravnog
održavanja kao i kvalitetne lokacije.U tom kontekstu montažne kuće u
pravilu postižu manju uspješnost dok kontejneri ulaze u kategoriju
privremenih rješenja koja duhovitošću i spretnošću mogu privući pažnju,
čak i riješiti određeni dio problema. štoviše, postoji čitavi niz
izvanrednih prijedloga i realizacija diljem svijeta', ističe prvi čovjek
DAZ-a.
'Ipak, promatrano u cjelini ne mogu ozbiljno konkurirati
dugoročnom i sustavnom rješavanju stambenog pitanja koji nudi klasična
gradnja, ili u malo manjoj mjeri montažne kuće. Ako se pak proširi pojam
isplativosti izvan isključivo financijskog okvira i na neke druge
aspekte, prvenstveno mislim na kratkoročne zahtjeve kontejneri mogu biti
zanimljiv izbor gradbenog modula, ali to mogu biti, dozvolite da se
našalim, i autobusi, brodovi, bačve ili bilo što drugo', pojašnjava
Ljutić.
Parametri, definirani okviri, problemi...
Nadalje
nas je zanimalo može li se na nekakav smislen način predočiti
energetska učinkovitost kod sva tri projekta gradnje i uopće mogućnosti
energetske učinkovitosti. 'Energetska učinkovitost je egzaktna
vrijednost koja se ustanovljava proračunom koji uključuje čitav niz,
zasebno mjerenih parametara. Pojednostavljeno rečeno, svaki objekt može
ostvariti jednu od kategorija energetske učinkovitosti. Jasno je da će
klasična gradnja uslijed masivnosti gradbenih elemenata imati već na
početku prednost u smislu količine korištenja (debljine zaštitnih
slojeva) dodatnih materijala za toplinsku zaštitu. Kod montažnih kuća
postoji prednost u smislu činjenice da se u procesu prefabrikacije
relativno jednostavno integrirati zadovoljavajuću toplinsku zaštitu.
Kontejneri u ovom segmentu imaju ozbiljnih problema. Naime, ako se i
uspije osigurati zadovoljavajuća energetska učinkovitost ozbiljno će se
dovesti u pitanje početna financijska prednost kao i oblikovnu
komponentu koja bi se do te mjere izgubila da bi zapravo izgubila i
smisao', smatra Ljutić.
Sve bi zanimalo i kakva je statika
navedenih modela gradnje te ima li bila koja od njih ozbiljne prednosti,
ili mane. Ljutić je ponudio odgovore i na to pitanje. 'Projekt
konstrukcije je iznimno važan i kompleksan projekt koji u obzir, osim
potresa uzima u obzir i čitav niz drugih parametara počevši od
stabilnosti tla na kojem se gradi, vjetra, specifičnih dijelova
konstrukcije, upotrebljenih materijala kao i predviđenih opterećenja
prilikom korištenja. Dok se kod montažnih objekata koristi uniformirano
opterećenje, koje najčešće ne uzima u obzir specifičan način korištenja a
često niti specifičnosti lokacije, kontejneri imaju ograničene
mogućnosti koje bi trebalo vrlo oprezno koristiti kako bi se osigurala
stabilnost i sigurnost korisnika i opreme. Statičkim izračunom treba
dokazati da zadovoljava zakonom definirane uvjete a sve se još mora
potvrditi kroz revizijsko izvješće neovisnog revidenta. Klasična gradnja
ima razrađenu proceduru koja uzima u obzir sve specifičnosti i lokacije
i korištenja objekta', objasnio je.
Mašta 'vrišti' za kreativnošću i izazovom brodskih kontejnera
Pravo
pitanje našem stručnjaku, međutim, bilo je za koji od tri modela
stanogradnje bi se on odlučio, ukoliko bi se pred njega postavila tri
projekta - klasična kuća, montažna kuća, ili sedam brodskih kontejnera.
'Svakako bih kao izazov izabrao sedam kontejnera, ali sumnjam da bih to
učinio više od jedanput', iskren je Ljutić. 'Razlog leži u tome što je
to netipičan način gradnje koji daje određene, drugačije, mogućnosti
istraživanja i kreativnosti, ali isto se događa sa svakom kućom koju
započinjete projektirati. vjerojatno bih se najteže odlučio za
projektiranje montažnih kuća mada se i u tom području može iznaći niz
izazova koji potiču kreativnost', dodao je.
'Za mene projektiranje
je prvenstveno komunikacija s budućim korisnicima, ljudima koji će
živjeti, rasti, voljeti u tom prostoru ... u tom, najbitnijem, smislu
zapravo je svejedno od čega gradite kuću. Bitno je postići zadovoljstvo
ljudi koji će živjeti u toj kući', istaknuo je Ljutić.
'Nisam siguran kako bi neki referent reagirao...'
Što
se tiče građevinskih dozvola i zakonskih odredbi oko stanogradnje i
naša tri modela, Ljutić je napravio jasnu diferencijaciju između naše
poslovično spore administracije i samih zakonskih odredbi, koje su do
kraja definirane i jasne. 'Taj je zakonski okvir iznimno bitan (ne bi se
trebao miješati s nesposobnošću nadležnih službi da efikasno odrade
svoj dio posla u verificiranju projekata i izdavanju dozvola), jer nas u
suštini izdvaja od divlje gradnje. Nisam siguran kako bi neki referent
reagirao da mu se dođe s projektom i zahtjevom za izgradnju objekta od
brodskih kontejnera, ali mi se čini da bi bilo poprilično problema',
pojasnio je i ujedno ponudio kakav-takav odgovor na pitanje što bi se
moglo očekivati s predočenjem projekta stanogradnje od brodskih
kontejnera.
Ima li onda, na kraju i s tim u vidu, smisla
razmišljati progresivno i 'out of box' što se tiče stanogradnje i
rješavanja pitanja životnog prostora u Hrvatskoj? Ljutića smo upitali
što bi on preporučio osobi koja razmišlja na takav način. 'Uvijek ima
smisla razmišljati progresivno i 'out of box' ali pomaže napraviti i
dobar business plan kako bi se osigurala i kvalitetna realizacija. Ljudi
su u pravilu spremni na određene iskorake ako im dobro i strpljivo
objasne pomaci u kvaliteti, ekonomičnosti, estetici. Puno je veći
problem u onima koji bi trebali sakupiti hrabrosti i poduzetničkog duha
da ponude tržištu neku, dobro elaboriranu, alternativu. Da ne govorim o
Državi kojoj niti na kraj pameti nije bitno razmišljati na način da
potiče 'out of the box' razmišljanje', rekao je Ljutić.
Produkt niza loših odluka kroz duže razdoblje
Ranije
smo spomenuli istraživanje CERANEO-a i nepostojanje stambene politike i
lošeg standarda stanovanja u Hrvatskoj. Arhitekti, prema onome što kaže
Ljutić, imaju vrlo jasan stav o tome. 'Nepostojanje stambene politike
je jedan od najozbiljnijih problema ne samo arhitektonske struke, već i
društva u cjelini. Naime, stambena politika bi trebala osigurati
strategiju po kojoj će se planirati, razvijati i održavati stambeni fond
u RH. Iza svega ovoga se zapravo krije dužnost države da svojim
građanima osigura zdrav, siguran, dostojanstven i dostupan prostor za
život', naglašava Ljutić.
'Kada čujete da netko od Države traži
pomoć za rješavanje nekih problema, onda vam je jasno da je već nešto
pošlo po zlu. Problemi se ne dogode preko noći, oni su produkt niza
loših odluka kroz duže razdoblje', napominje on. 'Stambena politika nije
jedini takav problem, stoga su strukovne arhitektonske organizacije,
tijekom 2010 godine, pripremile cjeloviti prijedlog smjernica i mjera
pod nazivom APOLITIKA – arhitektonska politika, te ga predložile
matičnom ministarstvu na usvajanje. Međutim, kao što to nažalost
prečesto biva u godinu i pol nije napravljeno gotovo ništa. U čitavom
nizu problema istaknuo bih tri možda najvažnija: nedostatak svijesti o
potrebi upravljanja prostorom, nedostatak vizije o tome kako upravljati
prostorom, kao i rezultati koji nisu vidljivi u jednom izbornom ciklusu
pa političke stranke pribjegavaju površnim i ad hoc 'rješenjima'',
razočarano kaže Ljutić.
Danas postoji radno tijelo za APOLITIKU
koje se nikako ne uspijeva izdići iznad problema vlastitih proceduralnih
okvira u kojima bi trebalo djelovati, tvrdi Ljutić. U međuvremenu
većina europskih zemalja (poput Danske, Norveške) na temelju svojih
arhitektonskih politika vrlo uspješno razvijaju svoju (prostornu)
budućnost, dodaje. 'Dakle, na tržištu (hrvatskom) ima više od milijun
stambenih kvadrata koji se ne prodaju ne samo zbog krize već i zbog toga
što su u velikom dijelu po svim arhitektonskim, urbanističkim i
graditeljskim standardima ispod razine onoga što ljudi žele. Zamijenite
bezličnost s kreativnošću!', poručio je na kraju prvi čovjek DAZ-a.
Pitanje je samo ima li u ovoj zemlji sluha za tu poruku.
--------------------------------------------------------------------------------------------
bojane kolko znam ne prezivaš se Ljutić