Vidi cijeli citat
Kako ga je mali Viking izvozao, ha! 13-godišnji wunderkind protiv GOAT! Gari je bukvalno pobegao nakon remija. Ali, neka, sada su najbolji ortaci, odn. par, guru i njegov učenik. Magnus je stvarno čudo.
Ali, narode, ništa ne može ni da prismrdi snimcima na youtubeu gde Gari naglas analizira partije - to je ipak iz neke druge galaksije. Kako je ono moguće? Koji je ono um! Dalekovidost... strategija... matematika... da se smrzneš, br'te!!! Sa jedne strane mi dodje da definitivno pobacam sve šahovske figure i da nikada više ni ne primirišem tabli od 64 kvadrata. Ali, pošto ipak nisam u takvom egotripu, ja jednostavno uživam gledajući Garijeve partije. Topim se. Kao kad sam prvi put čuo Kelnski koncert Keith Jarreta... ili ugledao reprodukciju Matisseove "Crvene sobe"(i to u knjizi H.H. Arnasona, "Istorija moderne umetnosti"!).
Nema reči, rodjaci... nema.
Na veoma sličan način uživam u muzici J.S. Baha (pogledajte Branetov avatar! HA!). Sa jedne strane jednostavno, a sa druge potpuno neočekivano, suludo, genijalno, izvanvremenski ... jebateled, njegova dela su već 3 veka stara, a još uvek zvuče A-VAN-GARD-NO!!! Uzmite "samo" Goldbergove varijacije. Solo klavir. Često imate samo jednu prostu temu u desnoj ruci i kontrapunkt u levoj... ton po ton, odn. tipku po tipku, notu po notu... sporo... meditativno ... sve je užasno jednostavno i opet NENADJEBIVO!!!!
E, TAKVE su i Garijeve partije u kojima je briljirao. Kažem ovo jer je imao on i kikseva i previda... ali, uglavnom je lebdeo nad šahovskom tablom, a samim tim i nad čitavom zemaljskom površinom, kao nekakav starovedski bog... recimo Šiva. Taj mi nekako najviše odgovara Garijevom razbijačkom karakteru. Jebe majku, rastura, razmišlja barem pet poteza dalje od najbližeg konkurenta, žari i pali... i onda se na kraju grohotom nasmeje... iscereka, takoreći!
A onda, kad dodje leto, on se primiri i umiri tamo negde kraj Makarske i piva po cili dan, "Lipo mi je, lipo mi je..."
[uredio NYC - 24. travnja 2012. u 03:02]