također,problem je što je kod nas normalno i društveno pihvatljivo-kad si vani,imati stalno čašu u ruci

...Osobno mi je to išlo prilično na neku stvar-ja sam pio kad mi se pilo i kad sam bio žedan,a nije mi se podrazumijevalo da tijekom večeri moram stalno imati punu čašu sa sobom.Ne jednom,sjećam se da sam cijelu noć znao provesti u Saloonu ili Milde Sorte s jednom popijenom Coca-Colom,koja je bila uključena u cijenu ulaza.Sjećam se da sam,već tad,bio proglašavan čudakom 'jer ne pijem',a osobito zato što se nikad (ili gotovo nikad) nisam doma vraćao pijan.
Pilo se tada ne zbog depresije ili teška života,piti-zapravo lokati i oblokavati se, je bio način života,i to način života koji je mnoge skupo koštao.Gledam svakodnevno danas te poluljude i zombije (a tad najveće jebače) koji izgledaju kao da imaju 60 godina.Neprepoznatljivi.Kod njih je definitivno alkohol uzrok a ne alat ili posljedica.A tako je jer nikakve PREVENTIVE nije bilo,ni edukacije,...ničega.Piti i biti pijan je naime tad bilo jako cool,a i danas je.
I uvjeravam vas-a tu se sa mnom slažu i liječnici i psihijatri koji se bave ovisnošću,PIVO je veće zlo od ekonomske situacije,pivo i njihove debilne kampanje kakve nas uskoro čekaju pred EURO...No tko voli,nek izvoli.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age